JUGOSLUH

A ono, dosadni stari klasicni rok, al kvalitetni su

Ni meni nije lose, al nisan skuzija da su obrade. Kakve obrade?

Samo 4 pisme, prokopa sam ih na youtubu sve, najbolja mi je Ljubimo Soul

Kul, al na momente naporno, pogotovo s liriksima

Neocekivano dobar album, skroz neki zanimljiv koncept i luckasti liriksi, u jugi 75 eeej

Jbt, jugoslavija je imala svoje deep purple!

Dosadni Dado Topic i yugo-progresivni rok, neznam jel zbog covera ili sta, al iman osjecaj ko da zivim u 70ima i taman iden gledat neki western i citan zagora iz zlatne serije

Boze sveti, Kemale, kako si uz ovakve pocetke mogao postat ono sto si danas?!

Ova prva mi je bas ok. unatoc harmonici nije neka naporna narodna sranjara

meni je dosta smjesna. ono ko neko ko nezna hrvatski (ili slovenski) pa prica pizdarije. u prvoj pjesmi mi smjesno ono sviraj cigo sto si tuzan ha tuzan sam jer sam sugavi cigan sta mislis tuko! a zakon mi je i ova druga retardirano euforicna i malo mi je tuzno pomislit kako je neko 63e klicao mlada sam mlada sam jeee.

Kako mos ubacit jodlanje u kaubojsku pjesmu? I koja je istina prava u lepoj belindi? Radmila, na popravni!

Par nelosih instrumentala, ostalo meh.

Jugoslavijo 83e, svaka cast!

Kul, kvalitetno napravljen album. Nekako me bas podsjeca na zagrebacku jesen, ka da setam onom horvacanskom izmedju save i jerinog stana i a oko mene smjesa lisca i kise.

Vau...Neko se u radioteleviziji beograd dobro upusio prije nego je krenuo miksat

Ha, tu je ona vrbe pokraj rijeke i to je napisa Runjic eej jbt. Smjesna mi je ona plakao sam jaa, totalmo mogu zamislit nekog malog na u nekom nizem razredu kako se dere tu pjesmu na putu do skole.

Losiji od prvog njihovog albuma, al moze posluzit kao pozadinska muzika za nesluzbena druzenja shizofrenicara.

Jako sporo i psihidelicno. Dobro za probavu. Ima par kul pisama al i par daj brate oladi.

Pristojni momci, pristojno sviraju. 5 za nedostatak kreativnosti

Trude se bit kul ka buldozer al ispadnu naporni slovenci s puno buke i kaosa. Nesto sto bi slusao santic iz 2.srednje

Da, zar nisu kul. 6 za mali broj pjesama

Veselo. Minus zbog ubacivanja Katyushe u prvu pismu. Vjerojatno je ovako zapoceo trend trpanja katyushe u svaku pismu koja ima iole veze s rusijom.

Prva pisma kul, druga naporna

Pjesme dvije al od zlata milije!

Jedna u nizu Zdenki Kovacicek, Radojki sverko i ostalih tetki koje dobro pjevaju. 7 bodova zbog, neznam, solidarnosti s tetkama

Vau,prva pisma je zakon. I cili album mi je dobar, valjda je to sindrom pocetka dobrih bendova koji ce kasnije postat sranje

Nis posebno, al losije od prvog albuma. Malo mi djeluje djikanski, al to je valjda zbog bore cetnika

Da sam odrastao u Zagorju 60ih vjerojatno bih znao cijeniti ovo zdusno puhanje u limene cijevi. Ovako mogu samo dat pohvale zbog broja clanova (ako je suditi po coveru)

jedna pjesma al duga ko zivot. tomislavov.

Ovo s batom me osvojilo do kraja, pogotovo kad ova strina izgovara ono "mackice". a prva pisma je pilana kako se i ocekuje od naslova

Vjerojatno najgenericniji Djolin album - par sentimentalnih, par politicki osvjestenih, par saljivih.

Ludilo, obe su odlicne

Zabavan album i nezagadjen cmizdravom djolinom patetikom.

Ima dobar stas? I zasto je pjevala o strahu od rata tamo 75e?? Mnogo misterija krije ovaj singl

Obrade uglavnom, runnaway medjuostalim. Iritantno glupi tekstovi, granicno pismeni - ja jedva cekam da si tu? - al Nada je bila mlada i odma zvuci manje ko strina.

Momci, odlucite jeste li x i ks, a ne pisat dvi razlicite stvari na isti cover. I shvacam ja da vi odlicno svirate tu naprednu glazbu al malo ste dosadni. i ne svidja mi se taj medeni vokal

Zadrugarska himna me i danas osokoli vise nego sve budnice od Gaja do Tomsona!

Meni bas lijepo kad ovako djeca pjevaju o istinskim drustvenim vrijednostima i ljudskim kvalitetama. Kako je generacija koja je pjevala ovakve pjesme izrasla u kriminalce i ratne zlocince? Ili nije, nego se sakrila dok su se losi djaci igrali rata?

so it begins... dalmatinske. da. o majci. o kamenoj kući. o moru. uz recital usred pjesme. Al iako je ovo vjerojatno jedan od prvih takvih albuma, nije mi se dopa.

Malo napornjikava rok, psiha brija. Vise uopce nisan odusevljen postojanjem tog jugo progresivea

Ha, meni bas ova ciganska najbolja. ostale su dosadni genericki slageri,u kojima cak ni ne pjeva onako kako vice zna pjevat.

Ajme, kako ovo inducira zijevanje. jel zbog njenog glasa ili dosadnih pjesama, al ovo je audio-verzija otvorenog s branimirom bilicem. a tako sam se poradovao kad sam vidio da ce bit nesto s japanom...

Dobar si Djuza.

Ne znam, nije ovo arsen kojeg sam ja poznavao i volio.

Meh, nisu me sestre bas odusevile. Nadam se da ce ostale makedonske narodne bit dojmljivije

Koja magija orijenta. Pozelim se zamotat lancunom i trbusno plesat.

Zlatokosa je vrh!

Vecinom classic djole, tuzne i melankolicne pisme. pa dobro gde si ti imi je dobra, jos jedna gorka pesma neki njegov obracun s kriticarima. mirka je kao parodija na dosadne i glupe pjesme i, ironije li, sama je dosadna i glupa.

Ugodno i opustajuce, iako nisam dozivio latino atmosferu. Kao da je netko rekao ajmo u standardnu swing glazbu ubacit bongose. plus bodovi za kreativnu naslovnicu

Nelos yugo indie album, zadovoljan sam

Vjerojatno najmanje nepodnosljiv djolin album.. toma sojer, ratnik, su mi zakon pismice.

Obozavam kako mu svaki album zvuci isto.

jugoslavenski punk, al za razliku od prvog albuma el.orgazma,mnogo kohezivniji i zabavniji sto potvrdjuju stihovima "mali princ ima i slic, slic slic slic ima mali princ". Tko ne bi pozelio uzet ciglu i nasrnut na odred milicije kad to cuje?

Mozda fali "bol u srcu" al definitivno ne bol u uhu... zlocesta sala, momci nisu toliko losi, mozda bi bilo bolje da sam je cuvao za narodnjake koji ce kad tad doci na red i nece oskudijevat u istoznacnim naslovima. bonus brain teaser: zasto se album zove cetri staze a njih su trojica?

Jako isforsiran hard rock. cini mi se ka da se momcima uopce neda svirat. vokal je ajme majko. al nadje se par zgodnih soloa i rifova

proslusa sam album jedno 20 puta jer nisam skuzio kad jedna pjesma prestaje a druga pocinje pa playlista krene iz pocetka.

Pjeva Marko kao slavuj, ali neki jako dosadni uspavljujuci slavoj kog zelis osamarit buzdovanom. i ktome jos obradjuje talijansko cvrkutanje. super mi je ovaj sik-kul-urbani cover: nasi najbolji pjevaci.

jel to..mozda... zadnji djolin album u jugoslaviji?? juhuuuu nema vise njegovih pizdarija na projektu!! 6ica samo zbog 16-godisnjeg pere koji se poistovjetio sa svakim grumenom neprobavljene hrane u ovoj povracotini.

majko moja, djole

Konacno jedan ok album od panonskog mornara

yugoslavenski glam rock,uz blago koketiranje s kafanskom glazbom u stilu zeljka bebeka. Jako melodiozno i bas mi pasalo na ovaj kisni dan

Zamisli nekog izrazito iritantnog klinca iz 80ih koji mora bit u trendu sa svima i trudi se bit kul, e bas ka ona ekipa iz saved by the bell ili neki retardirani sitcom iz 80ih. i sad zamisli da je taj klinac nekom zlom magijom pretvoren u album u jugoslaviji, i dobit ces neki to vole vruce.

Hej, ovo cak nije lose. Dobro je snimljeno, i odlicno pogadja neki ambijentalni ugodjaj. Mislija san da ce mi bosanske narodne izrazito ic na kurac, al Nada je dobro to izvela

Dva izrazito naporna kola. prvo je dinamicno i skoro histericno a drugo je vec elegantno i profinjeno kao labud koji plese valcer na valovima dunava.

Obrade cini mi se, al onako kul. dobar album za tuzne kisne dane. i Jbt, Gabi je pjevala 60e?? pa koliko ta zena ima godina??

Vau kako dobro. Skroz ugodan gitarom dominiran jazz. Jugoslavenski robert johnson

Dobar taj neki rock iz 60ih, onako dosta teatralno zvuci, ka delilah od tom jonesa ili house of the rising sun. Najbolja mi je deborah, posvecena jednoj tipicnoj jugoslavenskoj djevojci tipicnog jugoslavenskog imena,al zvuci mi ko neka obrada?

Haos haos, al ne na simpatican nacin!

Ovaj seoski humor, ove doskocice, smicalice, vicevi su mi nesto najgenijalnije na svijetu! al moran dat manju ocjenu jer su im sve pisme jedno te isto kolo!

prva pisma je dinamicna, i dopada mi se dio teksta kad zenskoj kaze ako me neces ti onda cu pitat tvog brata. ostalo je malo ukoceno i bezveze.

Dosad najslabiji album od dugmeta..odlicna zadnja pjesma i jos se nadje par segmenata u ostalima,al sve u svemu niza ocjena.

Jos uvijek ok album, al poceli su se kvarit, Brega je pocao uvaljivat svoja sranja u tekstove. Ima par jako dobrih pisama.

Zanimljivo klepanje francuskih fraza u hrv jezik. Opcenito su mi tekstovi ovog doba sasavi po tome sta kad god im fali slogova za neki stih, samo ubace nepotrebnu zamjenicu. npr - "..bla bla..koliko sam volio zenu tu" ili "..koliko sam volio zenu ja", ili "..koliko smo se voljeli miii".

volim sevdahe.. hm, nemam nista protiv sevdaha kad su tuzni i melankolicni. veseli sevdasi mi idu na cunu

jaki blues-rock,malo glupi tekstovi. nije bas pjevno i melodicno, al sasvim dobro dodje nakon safeta isovica

Jos manje pjevan i zabavan od prvog albuma, al nema veze jer je .. kvalitetan, valjda.. taj progresivni rok, valjda je to nesto dobro.

sve osim zadnje pisme je napisa izrigani brega i da, tekst je ocajan, al dobar je album nevezano za to. seljacki rokenrol.

Boze smeca od pisama od albuma od pjevanja od svega.. ocjena tim gora sta su imali super albume prije ovoga.

boze kako je ovo neugodno za slusat..ono, ko da ga je neki imbecil napisa, nije vise ni onako smjesno, kao sto bi, neznan, katalenic bio smjesan, nego je samo tuzno.

Vidi se da kvaliteta dugmetu pocela opadat, nijedne zanimljive pjesme, samo je ovaj instrumental na kraju ugodan, al samo ti i nista vise. sve u svemu zali boze vinila potroseng za snimanje.

jbt, koji to bend nazove album koji nije prvi po svom imenu?? Uglavnom, umra je trifunovic, otisa bebek dosa tifa i nakon ovoga dugme postaje katastrofa, hemeroid za usi. Poceli su trpat masu narodnih pizdarija i seoskih zborova i neki grozni sintisajzer. 3ojka samo zato jer kasniji albumi dolaze ravno iz pakla.

ovo je nesto cudno.. ok, obje su pjesme vesele i djuskave, ali dok je prva stvarno kvalitetna trifunoviceva poezija, druga je jebene avanture maloga ju-ju! da neznan koliki je brega serator ovo bi nazvao smjesnim luckastim potezom ali sad mi se cini da je na ovoj ploci sraz dvaju nalicja bijelog dugmeta i foreshadowing za buduce albume.

Vau, totalno kul, uopce nisan zna sta ocekivat kad sam ga upalija. Neka progresivna rock sranja, al za razliku od ostalih yu progresivnih rock sranja ovo je bas melodiozno i pinkfloydasto

prva pisma je neki smekerski pjesmuljak pjevan zavondickim glasom, valjda su tako oni tada barili picoke, a druga je neki lagani bluz skroz nelose.

prva pisma neka sasvim ok za nedjeljno jutro na radiju dok spremas rucak, druga je nekako za zamislit se a sudeci po slikama koje se vrte u videu jako tugaljiva

yu prog rock, djeluju mi kao dobri neumisljeni momci

vau, bas kul, neki dobri momci iz susjedstva, danas vjerojatno rade kao tete u vrticu. steta sto nisu uspjeli vise.

Ovo je genijalno, totalno mi je oraspolozilo dan! jedan bod manje jer druga nije vesela kao prva nego prica o nekim pizdarije o samoci i ratu.

Ovo je vec onaj brzi kaoticni jazz koji mi ne pase... brrr

izgleda da mi je zasada misa blam jedini prihvatljiv yu-jazzist. ili sam jednostavno seljo za ostale tipove jazza

Nije najbolje od goticke glazbe, nije najbolje ni od jugo glazbe, al bogme je najbolje (ako ne i jedino) od jugo-goticke glazbe. Bizarni tekstovi, sugava produkcija (Garaza u nisu?), seljacki vokal, al nekako se mogu zamislit da se druzim s njima bar jednom.

Dosadni stari rok, al jako dobro napravljen i sasvim neocekivano za jedan ovako pristojan bend imaju stih "njima se jebe"

sasvim ok hard rok. svidja mi se ovaj bosanluk u izricaju

Slabasan albumcic vec prozvakanog bosanskog hardroka. Osim uvodne pjesme koja nazvanoj po autorima nista me nije nabrijalo da pijan skacem po rokpubu

Dosadno, ali prigodno za moto party moto kluba Vojnici iz Bugojna. Uzgred receno, Islamovic mi stvarno ide na kurac i mislin da je on najgore sta se dogodilo glazbi na ovim prostorima.

Kuknjava, naricanje, plac i skrgut zubi. jako depresivna kompilacija, makendoskom ritmu unatoc

Lijepo pjeva Nadezda, bas zna rastuzit i zasrat cijeli dan ljudima. uvijek sam ovako zamisljao seosku djevojku kraj potoka.

Dosadne meksicke obrade, al zacudo ova nije onoliko naporna

Eh, Kruno Kruno, moglo su tu malo vise duse unijet kad vec nije kreativnosti

Prvo mi je bilo vau, ovi si skroz neki kul undergroundasti i joydivisionasti a onda bokte jel ovo svejedna pjesma i zasto ne prestane pjevat u kantu vec jednom!

ima nesto simpaticno u ovom "evo dosli mi trubaduri, di ste picke"
nastupu, al nekako se razvodni zbog em previse ubacenih slogova em
manjka smisla u pjesmama. K tome kakav si to to razbijac koji je dosao
u grad a prica savrsenim knjizevnim jezikom, kvalitetno je obrazovan i
pristojan decko.

da mi je samo bilo nazocit tome kad autor poslije koje casice crnog i veceri kontempliranja s filozofima iz lokalne birtije, sjeda u svoj stari naslonjac, upali petrolejku, baci oko na kolekciju Jesenjina, dohvati svoj studentski notes i nalivpero, prolista svoje stare skrabotine o nesretnim ljubavima i samoci, ispegla novi list i u kurzivu ispise naslov: "Cigu Ligu"

Ha, ovo je ugodno iznenadjenje! Vec sam pomislio ajme ovo ce bit neki tugaljivi beogradski dusko lokin, kad ono beogradski Tom Jones! Euforicno, ritmicno, pjevno, a ima boba i dobar glas!

hej, prvo boba a sad i ova beti, totalno je dobro to beogradsko proljece bilo. Dobra je beti, nekako josipalisacasta, sta je vjerojatno tad bilo ofucano, al meni se skroz svidja. druga pisma je ona prava bluzara

Onaj prvi arsenov album mi je bija super a ovaj nekako cijedjena verzija tog. em su dvi pisme iste em su ove druge dvi dosadne za popizdit. Moze to i bolje, arsene

Njonjavo tinejdzersko sranje, u prvoj pjesmi se volimo u drugoj se sevimo ispod mosta, u trecoj me ostavis, u cetvrtoj cmizdrim, a bokte. Isprva sam pomislio sigurno su bili mladi i glupi kad su ovo snimali, al onda sam se dao na manji research i skuzija da je jurica padjen za vrijeme ovog albuma imao finih 27god! I pjeva kako mu cura kad se seve ispod mosta stavi "skolske knjige" da im ne bude mokro!! WTF? di je bila pravobraniteljica za djecu u to doba?!?!

ovo nisam uopce upalio jer mi je dobro poznat svaki ton i takt ovih pjesama. Zestoko i ritmicno, bas kako volim kad se napijem na svirkama na moto partyu!

e ovo je bas grozno. znas ono kako danas seremo kako je splitski festival skupljaliste lose pateticne komercijalne glazbe? e pa ovo savrseno odogovra necem sta se moze tamo cut! I kud jos, da stvar bude dosadnija, nazovu se "ambasadori". jbt, sta im je bilo alternativa? "Cinovnici"? "Sluzba za korisnike"?

Da se razumimo, ovo je bezveze, al mi je kul kako je autorica, tolko neoriginalno da je zapravo super nazvana Anica, odlucila u 4 pjesmeni album (obrada, 75%) ubacit sve, i jednu melankolicnu, i veselu i jednu domoljubnu i naravno, ipak su 60e, jednu meksicku.

E ovo je bilo neocekivano. Za umjetnicu koja je odlucili umjetnicki okrstiti sa "Dubravka" ocekivao sam neke narodne prepjeve ili u najboljem slucaju obrade talijanskih ili meksickih. malo me zacudilo kao prvo poziranje na motoru s izrazenim roza dupetom, a iznenadjenju nije bilo kraja kad su nastupili prvi taktovi ovih disko remek djela stani stani i gotovo je gotovo! Kakva zestina, kakva emancipacija! a tek ono, varat cu te naokolo u "nije me briga"! te su mi bile super, al ostale su malo dosadnjikavi genericki pop. Sve u svemu ugodno iznenadjenje.

Gdje si sad moja mala patkice? Stvarno? Patkice? Cek, vi ste laureati yu-hard rocka? De nabijte si kurac od patke usta! Fun fact- patke imaju kurac u obliku otvaraca za vinske boce (da, helix).

The best of. Dosad nisam naletao na njih, al mislim da cu bit kritican prema njima u buducnosti. Iako je ovo jedan dobar best of, dajem mu visoku ocjenu samo zato jer je prvi. Inace bi bilo sitom i resetom.

druga je ajme majko, al prva, heh, posvecena je mediteranskim igrama i ima nesto retardirano simpaticno u tome kako tri kontinenta, europu aziju i afriku, naziva 3 stara druga.

Odusevljen sam samim postojanjem sinjskog slavuja drazena zanka u 1977oj! Unatoc dosadnoj serenadi, ovo mu je prva singlica, zapravo prvo uopce sto je snimio i zasluzuje solidnu peju!

Vidim, plavusa, gole noge, ocekiva sam neku seksacu a la Zana ili Marina Perazic, a dobio neku predosadnu zabavljacicu na sajmu umjetnog gnjojiva. Nije joj pomoglo ni sta joj je Kemal Monteno napisa jednu pismu. Ocjena je tim niza sto je moje razocaranje vece.

Zijev. Ovdje su ocito odigrali sve na adut "kalemberov husky glas" i dali nimalo truda u tekstove, aranznam i skladbu.

Volim obje ove pisme, al ovo mi je grozan izbor za singlicu. Jedna je zabavni vizionarski SF ili mozda satiricni osvrt na socijalno stanje a druga zanesena, euforicna, misaona ueeee. i kako ja sad trebam osjecat kad slusam ovaj singl? Taj kao da je napravljen da pokazemo naseg olivera, vidi zna on pjevat i zabavne i misaone...

ovo je jedna savrsena kompilacija balada za navuc zavjese, prigusit svjetla, sklopit uramljenu zajednicku obiteljsku fotografiju te natocit casu cijanida i ubit se. Arsen u svom najmonotonijem i najdepresivnijem izdanju.

Prva mi je bila neki veseli swing i pomislio sam oh evo jugoslavenski sinatra (nemalo zatim sam se sjetio da je jugoslavenskih sinatri bilo milijun). Druga je neka odvratna mjesavina mediteranskih melankolicnih, meksickih, bosanskih i turskih narodnih. sve u svemu izrazito neupecatljiv singl.

mandolina, gitara, mornar, srce se nada da ces doci - sve super, vec sam prihvatio ovo ispeglano dalmatinsko govno, al onda polje! Polje kojima smo mladost dali? prvi put u povijesti dalmatinske kancone neko pjeva o trcanju u poljima? malo sam zbunjen sad..

Drugu pjesmu, da budem iskren nisam uopce razumio o cemu pjeva Lidija, al valjda je to bilo neko onako usputno mumljanje kad je vozila auto. I odlucila za uvijek dati svima na znanje kako je dosla ta inspiracija. coverom

Ovaj predratni pokusaj rock-metala mi je definitivno nadrazi album u zadnje vrijeme najvise, tj. jedino zato jer me podsjeca na splitske i trogirske metal bendove u kojima sam se kretao za vrijeme srednje skole. Ono sto imamo ovdje su kikindski srednjoskolci odlucni se okusat u snimanju metal albuma ali bez produkcije, bez dobrog vokala, bez kreativnog instrumentala, i definitivno bez smislenog teksta. I.. nastalo je ovo nostalgicno remek djelo! Posebno me zagrijalo oko srca kad u pjesmama Da Je Jug Pobedio i Krst U Plamenu, navuku kante na glavu i vicu "Saut rajz agen" odn. "Kros on fajer"

zanimljiv album. osjeti se ta yu disco pop rock rasturacina iz 80 (kao da neko kopira blondie ili roxette) + plavusa koja slomljenog vrata lezi na krevetu (kao da neko kopira blondie ili roxette). osjeti se manjak strucnog kadra u studiju a i u pisanju tekstova, koji su uzgred receno, uzasno konfuzni. Albumom se proteze niz zanimljivih i slikovitih motiva od gotickih u ruze i krv do bugarske!! heej konacno netko napisao pjesmu o bugarskoj!

Ova Jadranka je odlicna. Ne onako na trash nacin, nego stvarno zena super pisme ima. Ova "Na Buri" je super laganica, a ova prva mi je nekako Jefferson Airplaneasta, ritam pjesme se mjenja na cudne nacine kao i raspolozenje Jadranke prema strancu koji je cudno gleda. Prava oda pms-u.

odusevljen pjesmom "na buri" odmah sam se dao na trazenje svega sto je Jadranka snimila ali umjesto opskurne kantautorice nabasao sam na zenskog arsena u svojoj najdosadnijoj fazi. Posebno me nazivcirao stih "ako sve to nije ljubav, ako sve to nismo mi, onda nema ni srece ni ljubavi". No shit, scherlock!

Nadam se da pocivas u miru u svom super salonu, Boba. Zapravo siguran sam da pocivas u miru jer ti je salon toliko dosadan da nikom nece past na pamet doc te ometat.

Jazzisti kao jazzisti.. nadareni majstori svog umijeca stvaraju glazbu obogacenu virtuoznim komponentama, dostizu umjetnicke vrhunce svojom izrazajnoscu te prikazuju moc improvizacije kao najplemenitiji moment glazbenog stvaralastva.. pa opet nikog nije briga za njih. Ovo je savrseno za background noise u nekom lounge baru di cika provjerava burzu na teletekstu.

Ocekivao sam da ce kad tad na red doci sati i sati bosanskih narodnih/etno/folk pizdarija, ali ih nisam od tebe ocekivao, Ibrica. Ono sto jesam od tebe ocekivao je dosadna tugaljka kakvu si demostrirao Na Trgu Ispod Sata.

Prva je super zbog karakteristicnog Djordjeovog narativa, ali ostale... umjesto simpaticne fabule uglavnom se vrte oko nekog motiva, u smislu, "ovaj motiv je super, ovaj motiv je lep, ja sam zaljubljen u ovaj motiv i ovaj motiv mi jase na kurcu", a motiv je redom: djevojka, pulover, cha-cha-cha.

Ova Jadranka je otkrice. Super pjeva super svira sama pise pjesme a kad ne pise sama pise joj ih Dusko Trifunovic, citateljima mojih komentara poznatiji kao najbolji bosanski zabavnopjesmopisac. I cura pjeva o nekim dubljim misaonim temama kuzis stari ono duboka je. I jos beat-boxa uzivo!!! 9 ka samo zato jer singlice ne zasluzuju 10ku.

ajme majko, pocelo je i ovo... Bio sam profesionalan, stisnuo zube i odslusao cijeli album. Ne osjecam se spremno za komentar.

da je kojim slucajem imala duska trifunovica uza se, tetka ana je mogla biti bijelo dugme. steta potrosenog potencijala. Dobro, ne bas bijelo dugme, mozda recimo, riblja corba.

Za Dragu Diklica znam samo kao za ime iz raznoraznih antologija ili s popisa legendarnih umjetnika i kad mi je skocio tu na random bio sam "vau jeeej, konacno drago diklic, sad da ga vidimo! i tu je jos nada knezevic legenda super". Mozda sam se previse odusevio jer ovo je malo zjev zjev, a bolero noci zvuci kao nesto sto bi lutkar u lutkarskoj horor predstavi pjevao da docara ambijent groblja.

hahahaa, totalno sam zaboravija da i njih mogu ocekivat na ovoj listi!! evo ga desetka za sve izlete, ekskurzije, prve naucene akorde, pijenja sa srdelom i gligom prije druge maturalne u Mastersa... a, nostalgicni moment na stranu, i pisme su super na ovom albumu

Vidi, vidi, ovo je prva stvar koju su indeksi snimili. Sve su neki nevini instrumentalici, kojih su se izgleda trebali drzat, umjesto da pilaju s onim misaonim tekstovima i dosadnim vokalom.

Prokleta singlica...Taman iz naslova pomislis kako je Tereza dobra milfara, a onda budu tuzne pjesme o poginuloj djeci partizanima. Ovo je valjda nastalo jer su se autori nadali da ce pjesme uc u citanke a djeca ih ucit na satu knjizevnosti.

Ajde Arsene, nek si se konacno probudio i vratio na trag prvog albuma. Da nije singlica bilo bi i vise od 8ice.

Nista ne pase na suncan dan kao djordje marjanovic, a ako to nekome nije jasno nek poslusa ulicama srece. Sva mudrost svijeta, sve drevne knjige, sve religije i ideologije, sve se da zazeti u djordjeovu brojalicu, koja me osvojila ovim "zar ne" na samom kraju.

Ljiljana je korektna djordjemarjanovicevska pjesmuljcica od koje uvijek ocekujem novog raznosaca mlijeka, al dobro,to mu je ocito bio vrhunac kreativnosti. Dodatni bodovi zbog pomahnitale glasovne solaze negdje na sredini.

Iako album zapocinje sa ustaljenim zijevalicama iz zanra pop balada 80ih, nakon Maria slijedi prevrat! Niz korektnih pjesmuljaka, sto pjevnih sto plesnih. Doprinos Vlade Kalembera, osim u marketinskim svrhe, mi nije sasvim jasan na ovom albumu, osim ako ne stoji iza kompozitorskog stapa na cemu mu velika cast i slava.

Iako se trude bit kul-decki, romanticni glazbenici, zvuce mi ko djikani. U rukama bi im bolje stajala batina nego gitara, odn. keytara sto vjerojatno i sviraju. Super mi je kako usporedjuje prekid s curom s veleizdajom domovine.

Posto je Nikola toliko detaljno analizirao Gospojicu, ja bih se mogao prihvatiti Tajne. Zetva je ocito ciljala na taj sladunjavo-baladni djir u to vrijeme i zato ih ne mozemo krivit ni za gospojicu ni za tajnu. Al mozemo ih kriviti za nedoslijednost. Nikakve tajne tu nema, lik otisa s curom na limunadu i razmisljao o..nicemu?

Ovo je prvi put da slusam album Nede Ukraden i sve mi nekako poznato zvuci. Ne zato sto su pjesme svevremenski hitovi, bas naprotiv, sve zvuce ko govno iz nekog zabavnjackog supka kojeg sam vec vidio, supka koji se toliko svugdje naguravao 80ih, utemeljio taj pacenicko-zabavnjacki zanr, a odazivao na ime Djordje Novkovic. Posebne pohvale za pjesmu Adio Ljubavi jer, jedina nije srcolomna i prva je pjesma dosad koja pjeva o... Sloveniji.

Hmm..zanimljiv album. Bas sam se poveselio kad je krenula neka Dire Straitsovska gitara, ali nazalost nije dugo trajala. Tekstovi su..ok, prvi je bas korektan i pjeva nekoj sponzorusi da ne bude glupaca i spusti malo nos, po mogucnosti koji centimetar iznad njegova spolovila. Druga pjesma - cisti dadaizam. Bodovi za kreativnost, trebali ste malo vise snimat.

Kad mi jednom bude dosta..ko bi rekao, dalibore, da ce to "jednom" doci vec nakon prvog slusanja tvoje singlice. Pohvale za frizuru,

Zasto si je zvao Dzordzija a zelis da ostane uz tebe? Zar nije to savrseno ime za otjerat zenu? Sve u svemu Leo Martine (da, vjerujem ti skroz da ti je to pravo ime) jako dobre pjesme.

Vau..ultra cudno. Prvo vidim sise na coveru i bizarnog izblajhanog pankera i mislin se cool malo cemo razbit monotoniju... ali kad krene pjevat, nisam siguran jel lik radi neku parodiju na kafanske pjesme ili je samo retard. Ali kad sam cuo naslovnu pjesmu, znao sam - to je ona prava!

Prvi album buldozera me odusevio svojom avangardnoscu i kreativnoscu. Ovaj nastavlja u istom stilu, s doduse malo manje dramskih inserata, al komodno su mogle te 4 pjesme utrpat u prvi album (osim uznemirujuce Jeste li vidjeli djevojke)

Na prvu, ovo je jedan uzasno dosadan album. Ali kad malo bolje razmislis, to je zapravo pripovjetka iz 4 dijela. U prvom je on negdje daleko od rodnog kraja i zeli se vratiti i pjesma prolazi u nekom tugaljivom sjetnom tonu. Zasto je daleko? Zasto je otisao? Jeli zbog posla? Bjezi li pred zakonom? Sto li mu se dogadja..misterije su koje ostaju nerjesene.U drugoj pjesmi on vec skuplja hrabrost i krece na put, pjesma je ohrabrujuca i ritam se podize. Polako saznajemo da je ljubav ta koja ga je odvela daleko od rodnog kraja i on joj se u "svecannosti" vratio i pojebao ju...Medjutim, idila nije dugo potrajala i u zadnjoj pjesmi on ponovo krece na put sugerirajuci nam da se ovi odlasci, nostalgija, tuga i povratak ciklicki ponavljaju.

Dosad nije bilo tuznijeg albuma na projektu..koliko boli, koliko suza ovaj tranzijent izmedju kafanske i zabavne (istina, ovo je daleko od zabavnog, al znas na koji zanr mislim) je tu, pomislis da covjek nikad vise nece prohodat od tuge... Znam da je hit s ove kasete bio Ne mogu da te zaboravim, al mi je prosto nevjerojatno kako su ostale pisme prosle nezapazeno jer..zvuce apsolutno isto.

Da je kojim slucajem Lady Gaga snimala pjesme sa 14 godina, vjerujem da bi zvucale ovako. Zanimljiv projekt Cice Mace, zanima me sta je od vas danas postalo.

Ovo, dakle, spada u zanr od kojeg mi pucaju hemeroidi, al dusica me bome ugodno iznenadila. Em nije onako prenapora em joj je ova prva pjesma bas neka sjebana da sam prosto sokiran

"Koji je ono najdosadniji sarajevski bend? Indexi? Ma sta, mozemo mi puno dosadnije od toga." - rekao je Dj. Novkovic i osnovao Pro Arte.

Arsen iz 69. odnosno pretenciozni Arsen na steroidima kojeg svi volimo.

da se razumijemo, ovo je za usi ono sto je Zdravko Mamic za nogomet, HDZ za hrvatsku, Ratko Mladic za bosanke, i Boris Mirkovic za svaki emisiju ikad - silovanje.

Aaah to je znaci ta pisma sa radija nediljom popodne...bas mi je neka nostalgicna. Ova druga je neubicajeno vesela za pjesmu o plakanju i ostavljanju.

Ona grozna dalmatinska festivalska glazba ali Ljupka Dimitrovska to izvodi da ispadne bas ljupko. Maestral je toliko realistican pjesmuljak da mi je stvarno postalo vruce iako sam u klimatiziranom uredu.

Svidja mi se ta angaziranost za upoznavanje yu-naroda s drugim kulturama putem obrade njihovih pjesama. Pitam se jeli dosada kojom su te obrada isijavale doprinijela opcoj ksenofobiji danas prisutnoj u nasim narodima?

Jasno je da su Ana i Kockar ono sto publika zeli i ostali "hitovi" mi se cine ubaceni samo da ispune prostor. Prepoznao sam ih mnogo zapravo (zakuni se ljubavi, nek zivi ljubav), a neke nepoznate su me bas zabezeknule (Kulminacija!) a neke uznemirile (16 godina).

Dvi bas badass pisme. Nisu bas pamtljive ni pjevne al zato obiluju mocnim rifovima i dobrom produkcijom. Rokija ljuta

E ovo je totalno cudno..zvuci kao audio neke kazalisne predstave. Pocne kao naporni narodnjak, koji se pretvori u kritiku glazbene industrije i sprdacinu glazbenih kriticara a onda u neki recital avangardne poezije. Ovo je nesto najsanticevskije na jugosluhu dosad. Druga pisma je .... neka kul imitacija radio emisija. Precudno, zasto Omoljac nije snimao vise zaboga zasto!

Bijelo dugme nastavlja u svojoj tradiciji singlica: A-strana gdje je nesto stvarno dobro i B-strana di Brega ugura neki svoj cobanski brabonjak od pjesme.

Nisam mogao ni pomislit da iza drazesnog covera ovog srpskog olivera stoji neki buntovnik. Zlatko je vjeruj mi lezac u travi ali i lovac u zitu.

"Ja sam Zlatko Pejakovic i kroz ovaj twist beat vas podsjecam da sam nekad bio kvalitetan glazbenik i pjevao u prog rok bendu. I svi se sad trljajte o moju bradu." Nikom te ne dam je neki yugo pokusaj bonnie tyler.

Ovo je dakle to zlatno doba opatije. Ivo robic, i vice vukov i gabi novak svi su tu i opet nitko me ne uspijeva razveselit. Autobus Calypso je zapravo jedina zabavna ode i bas je dobro razbila monotoniju.

1.pjesma: "ja bih najradije pjevao narodnjak, al moran se siroj publici priblizit malo opustenijim i modernijim izricajem pa cu napravit pjesmu o skolskim ljubavnim problemima."

2. pisma; "ma jebo sve, pjevat cu narodnjake!"

Kad sam vidio Misinu frizuru, razdrljenu bijelu kosulju i crvenu ruzu ocekivao sam latino lover balade a ne narodnjacko silovanje. Balade sam, istinabog i dobio.

ajme judi moji ca je pri bilo lipo u oven nasen splitu. salu na stranu, oprosti mi pape je stvarno dobra pisma.

E ovo je bio jedan bas super Arsen. Prva je vjerojatno jedna od prvih pjesama kojih se ikad sjecam, doduse u izdanju malavizije, druga je sjebana al na kvalitetan nacin, treca iman onaj brl-brl.blablabrlabrla dio koji mi je super, i eto cetvrta je glupa ko kurac, al ajd.

Hmmm, neocekivano. Jebacka naslovnica i par pokusaja malo "opasnijeg" zvuka. Lijep glas ima ovaj boba i definitivno nisam ocekiva ovakav album nakon onog Super Salona. Zanimljivo, dat cu mu sansu da me obraduje daljnjim albumima.

Obrade obrade, al u zadnjoj je arsen lupio sakom o stol i rekao, nema vise cile mile mala, ja ti pisem pjesmu! Sad cu ti pokazat mikrofon a ti ga stavi u usta!

Vau, Furda, kakav koncept, kakav aranzman, kakva vizionarnost, kakav futurizam, kakva umjetnost, ti si uistinu genije ispred svog vremena. Napravit muziku za sex scene svemiraca... Briljantno!

Opaka je ova Sladjana. U par pisama se fura na Joan Jett, u par na Blondie, al sve u svemu dobro zvuci. Podsjeca me na onu curu iz srednje s kojom se niko nije druzija jer je bila cudna a onda ona kasnije postala kul "umjetnica".

Ah, sto bi splitski festival bio bez svojih legendarnih predstavnika punih onog dalmatinskog zara i dispeta: Bobe Stefanovica, Zlatka Pejakovica i Zafira Hadzimanova. Korni Grupa je cak pokusala stvorit nekog dalmatinskog ugodjaja s onom cudnom ikavicom al su brzo i to odjebali i uvatili se svojih 20minutnih psihodelicnih solaza. Ovaj Zafir je cak nekako simpaticno opisao ljetnu avanturu a Boba je samo pokusao ubacit svoje tipicne pjesme i nadat se da je ovaj put publika raspolozena za njega.

Meni jedan od najboljih albuma koje je Jugoslavija dala.

Ova ekipa me totalno odusevila.. em super sviraju, em su im tekstovi zabavni, em se nista o njima ne zna. Bas su ono kul, totalno neoptereceni amo sad natrpat album i neka bude sve hit do hita.

Alma
-nema talenta
-pjeva pizdarije koje mozes cut na sajmu peradi u donjem vakufu
-pokusava bit seksi na naslovnicama.
-ima suradnju s toncijem huljicem.
Dakle sve ono sto glazbenik nebi smio biti. Nije 1 prosto zato jer se netko potrudio ne bit cajka.

Super pisme. Zenski dio je pinkicu slabiji, al ovo sta pivaju Arsen, Drago i Vice je vrhunski... Kapa doli onome ko je napisa ovu pismu o mrtvim lavanderama.

A bas mi se naredalo par dobrih albuma, al morao je doc Nezad i sve zasrat.

Update: 17.2. Nisam vidio da sam ovo vec komentirao i poslusah Nedzada ponovo. I ponovo, naredalo mi se par dobrih albuma Don Huana, i ponovo dodje Nedzad i sve zasere

Hahaha,ovaj je smjesan. Prvo imena pjesama - u prvoj ti lijepo oliver kaze gdje da budes, a u drugoj pizdi jer nisi dosao. No mozda razlog tom nestanku ovaj serial rapist s covera koji ocigledno smjera nesto zlo s ovom djecom u parku.

Neznam iz kojeg podneblja dolazi netko tko se zove Mahir Palos, al glazbeni ambijent mu je dalmatinski. Dodaj tu Djordjea Novkovica i Stipicu Kalodjera i dobit ces neki pokusaj kloniranja Mise Kovaca. Na trenutak sam se obradovao da se u drugoj pjesmi susrecem originalnom hita Mile Hrnica, ali avaj.

Meri, pa ja sam sokiran! Kakav glas, kakav bunt kakav seksipil, iako to nisi htjela coverom pokazat. Neznam koja mi je od ove dvi bolja. Zao mi je sto si se od Florence pretvorila u strinu.

Ovaj Boris Bizetic je genijalac. Odlican album, par balada, par misaonih, par buntovnih, par plensih, covik je bas talentiran.

Svaka cast Aleksandru sto se trudi bit nenametljiv, ali nazalost, isto to ne mogu reci za njegovog harmonikasa :/

Tocno to, Kemale, ni sam ne bih bolje srocio.

Vidis, ovo je neki tip narodne koji je skroz ok. A pod "ok" mislim ne krvare mi usi. Lagan ritam, tihi instrumenti, Vera pjeva nenametljivo, a prva cak ima i zabavne rijeci. Nije da mi penetrira sotonin kurac u uho kao u slucaju nize recenziranog Kemala.

Hmmm..ovo je ocito neki klinac koji se htio posto poto proslaviti. Nije da pjeva lose, ali ono...dajmo mu jos malo vremena. Plus bodovi za trud i jer je mlad uz nadu da ne postane Josip Katalenic 80ih.

Etno-funk? Dobro zvuci sta je da je, bar ova prva pisma. Druga mi je malo konfuzna. Nejasna mi je uloga i bore corbe u svemu ovome.

Vjerojatno nesto najpodnosljivije sta narodna muzika je dala. Cutim ja da su momci i djevojke iz juznog vetra jako talentirani, al narodne pjesme izazivaju mi konstipaciju. evo im visoka ocjena samo zbog umijeca.

1. nisan zna da je tvoja zemlja vec 71e napisana, mislija san da je to neka ratna. dobra pjesma u svakom slucaju
2. ovo je brojalica koju sam prvi i zadnji put cuo u vrticu 93e! Kako ne dat 10 bodova tome?? Ali jao, singlice kod mene ne dobivaju desetku...

ne znam postajem li tolerantniji prema narodnoj glazbi ili sta. ovaj dzevad mi nije izazvao cir na 12ercu.

Ma bas lijepo pjeva Esm..cek sta..jel ovo neko ukra temu iz Dobat los zao?!?! Kakvi cigani...

Ti mi bese od zlata jabuka? A YU-Grupa ima pismu Moja si od zlata jabuka. Cudna fraza, sto li se tu krije? Cista fiksacija na voce ili nesto drugo?
Nadalje, koliko god Goca (kako se kasnije nazivala) bila naporna, simpatican mi je bio taj uvid u sumadijsko selo i nacin razmisljanja proste seoske cure... udaja, nakit, apsolutna podredjenost muskarcu bilo muzu bilo ocu. tako da ova dubina + dobre noge na coveru, solidna trojka!

Ovaj je album napraljven za neki djecji festival valjda? I sve je simpaticno i djetinjasto dok ne dodju one dvi bizarne pisme Mali Mali i Secer. Wtf? Kako vas nije stid nadrogirani snimat pisme za dicu...

Obrade sto dopiru iz bolezljivog lisca me tesko mogu impresionirat.

Prva pisma je ona teska bluzara u kojoj je dobro iskoristen daliborov glas, druga, sta ja znam.. ok, valjda?

Naucio sam na ovom projektu kako narodna glazba koji put moze bit skroz ugodna i opustajuca.
Ovo nije jedan od takvih puta.

Koliko god je Boris Bizetic super kad pjeva sam, toliko je grozan kad je u rokerima s moravu.

Crnogorske narodne nimalo ne zaostaju za svim ostalim narodnima.,.po svim kriterijima napornosti. Aksentije je ubacio dvije domoljubne (kako se tolerirao taj nacionalizam u sfrj) i dvije vesele. u jednoj se veseli zbog vjencanja a u drugoj se tako fetisisticki veseli rodjenju sina da ga mogu zamislit kako drka kraj zene dok lezi u porodjanim mukama.

Dobra je Bilja.. pjeva o tinejdzerskim problemima i onda to sve zaglusi krestavim sintesajzerom. u jednoj pismi mi je totalno nejasna (ovoj obradi) jer kao odbija udvaranje mladica kojem se svidja pod izlikom da ima opakog decka kojeg voli i koji ju postuje i daje pare i ..kojeg je spremna prevarit? Kuja! -1!

Evo jedan odlican bend. Malo ozbiljnih malo vrckavih, nekad su ljudi rok nekad veseli pop, nekad su nesretni medjuljudski odnosi nekad su razredne ekskurzije, mnogo lica imaju ovi veseli talentirani bosanci. Steta sta nisu snimali vise toga.

tuga tuga dalmacija tuzna tugaljka u dalmaciji vangoghovski portret i oci sa mekim c.

Za Himzu sam negdje cuo da je najbolji pjevac sevdaha / sevdalinki ikad. Neznam jel to nesto dobro ili sta, al sasvim je ok zvucao i nije naporan, tim manje sto ga nista ne razumijem.

Prva pisma je neka koracnica i totalno mi dobro zvuci. Druga je neko hipijevsko dronjkanje al ajde, ima dobre gitare pa eto. Nije lose za prvi susret sa grupom. Nadam se kvalitetnijim stvarima u buducim albumima.

Miso, samo malo grandiozniji, ako postoji ista grandioznije od mise.

Maturalna vecer 50ih iz americkih filmova..stigla je u jugoslaviju 10 godina kasnije. Metikosev glas, koliko god bio prikladan za ovu muziku me podsjeca na zvuk jako dobrog sranja (znaci ono kad ti samo klizne plocne i ne ostavi traga)

Nisam zna da su crveni koralji najdugovjecniji hrvatski bend... jbt oni su se skupili jos 1961e :O!
Album je vjerojatno najpristojniji rnr album u povijesti rnra

4.srednje, cikin zuti auto cd od mitra i pravac tv, to su bili dani...grozni dani. Iskreno sam vjerovao da je mitar prije nego je postao smece s cikinog cd-a mozda bio kvalitetan pjevac kojeg je pojeo krampus slave i zarade. I prevario sam se.

Tuzno zavijanje jedne gradske fine tete koja na coveru pokazuje svoja dva nalicja, ozbiljno i opusteno a ja se pitam koje je strasnije.

Isuse boze kako je ovo strasno bilo..uzavreli sotonin kurac da mi penetrira usesa i ejakulira male demone sa onim burgijama za asfalt u mozak bi bilo kao jebeni ambiental music u salonu sa pedikuru!

Mislio sam pokrenuti rafal hejtanja i uvreda al onda sam se sjetio Danijela Bote.. ovaj lik je vjerojatno njegova protoverzija 70ih i kako danijelu boti dat 1 bod?

kakav je ovo kul moderni rok/funky dusko lokin? bas mi se dopao..ali 1980e je on vec bio afirmirani pjevac, kako to da se upustio u ovu sugavu produkciju?

Lepa me bas rastuzila...ne svojom emotivnom izvedbom, ne upecatljivom lirikom, ne pjevackim talentom, vec svojom nespretnoscu. nekako pokusava glasom uhvatiti ritam te harmonike, sad malo brze, sad malo sporije, al sve u svemu nezgrapno i cudno.

A ovo je slatko..sve su obrade, totalno nesistemski izabrane, al draganova izvedba me osvojila. Svaki slog naglasen, razgovijetan, kao da prenosi vijest radio londona a ne da pjeva.

Veselo pjeva zvonko, vec vidim kako cu sutra u teretani pjevusiti mirno ceka tvoj bijeli sal da se vratimo miiiii...obje su prilicno plesnog karaktera iako pjeva o prekidima i rastancima, s tobom i najveca tuga prolazi uz ples i zato si nam drag zvonko

Lalalala, to je njihov odgovor na sve u zivotu, bilo da pukne guma na cesti, bilo da smo na trac partiju kod dunda pere bilo da hvatamo cure iz tudjeg sela, sve uz La-la-la...
Iako ste neozbiljni, ne mogu vam dat manje od 5 kad ste prvi koje sam ikad cuo da imaju pjesmu ciji je junak pero!

Vec sam htio kliknut next i preskocit Izvorinkin album, kadli..Izvorinka?!?! Hej, pa tako kul ime ne smije ostat neposlusano! I tako nisam odolio tom zavodljivom brku s naslovnice i priustio si jos jedno netalentirano narodnjacko mucenje.

Bora je u ovom albumu na momente djikan, na momente emotivan, na momente byronvski junak al u svemu jako zabavan. Super album, pogotvo kad skuzis da cover i naslov albuma veze ni sa cim nemaju.

Ha, ovo je sasavo..obrade hrvatskih pjesama na country nacin. ne zvuci lose, al mogli su ovaj talent na originalne stvari iskoristit (al nisam siguran jesu li sve obrade, nisam ih prepoznao par). Ugl, idealna muzika za stavit sesir na glavu i gonit stoku kroz velebit.

"pod izlikom da cemo cuvat stoku, idemo se drogirat na pasnjaku! Starci nikad nece skuzit."

narodne iz 60ih su sasvim ok a ovo dvoje ih sasvim ugodno izvodi. Jordan pjeva o seoskim ljubovanjima, udvaranjima a Danica je bome opalila neku dobru folk psihodeliju

twist, jeej, twist, twist, jos twista ajoj sto twistam, pa onda ringe raja noge su mi posandrcale, twist!
a onda nagli prekid, ultra spora i tuzna pjesma, i odnese mi inercija noge u vasionu...

vidjevsi ovu glavicu i infro na discogsu pobojao sam se najgorega. Zatvorio sam oci, stisnuo zube i u sebi kriknuo "za jugosluh" pa stisnuo play.. kad ono ispalo je sasvim dobro! Neke lagane pop baladice od kojih ova druga komodno moze proc kao ivo robiceva. Kako ono kaze stara izreka, ako ne znas sto je onda je vjerojatno geografski pojam..ili tip stambenog potkrovlja, sta dodje na isto, jer i potkrovlja su dio nekog toponima

Gubis druga, gubis zenu, a i moje simpatije alija.

Lukava je ova brena, krene s nekim kul pop poskocicama o cuvanju cednosti,grandioznim belim biserom, gosovanjem vlade kalembera ili ovom obradom Aranjueza taman povjerujes vau pa ode uopce nema cajki, bas je dobr...kad ono nes razbojnice, evo B strane cajku po cajku nosi.

Ured Jugotona, 1981:
"Stef, si videl novi album od Meri Cetinic?"
"Ajme brale jesaaan, To je napisa zdenko runjic, to mora bit hit, aj uzmi jednu pismu s albuma i emitiraj je po cili dan"
"Kaj tu ima vise pesmica? Meni sve zvuci kakti jedna"
"A nean pojma stari, odrizi onda prve tri minute albuma"
"Budem, to bu onda novi hit od Meri"

Ja sam inace velik protivnik zvizdukanja u pjesmama i zato mrko gledam na ovaj singl. Ako dodamo ktome jos i opcenito dosadnu izvedbu/tekstove/aranzman, ocito je zasto ovo nece dobit veliku ocjenu.

Jao jao jao ovo je jedna tuzna prica...ja ne znam bas dobro prepoznati kad netko nezna pjevati i kad falsaje, al za Beti sam najblize tome da kazem da nema pojma. Bas mi je zao zene. +1 bod jer nije cajka naporna a i da su uzeli nekog tko zna pjevat bilo bi nelose.

kakav samar za novi pocetak jugosluha nakon ljetne pauze. Dodjes nabrijan, radujuci se novim hitovima opskurnih bendova a onda ti jugosluh kaze a ne ne, nes majci, ima se jos narodnjaka za poslusat. Dobro, ovo je generalni uvod i nema veze s gornjim albumom i zato cu sad napisat opsiran osvrt: smece.

Bilo bi zabavnije da je stvarno beogradski sabor, odn, da je uistinu prijenos neke sjednice. Ovako mogu bit sretan sto nije neka pevaljka iz 80ih

Pjesme o dimnjacarima su uvijek bile recept za uspijeh ali Esma Redzepova, jedan od najcjenjenih glasova ciganske pjesme, ne uspjeva umanjiti dosadu i napor narodne muzike pa makar pjevala o dimnjacarima

Prvi album sinjskog slavuja uz relativno suvrement kover i odlican logo/umjetnicki pseudonim (Zanko) i vise je nego puni pogodak! Vecinom britki synth-pop zabavnog teksta koji odusevljava uz par groznih pokusaja dubokoumnih balada od kojih je "u tebi raste lijepo dijete" iznjedrila naj...bolji/gori/retardiraniji/? refren ikad! Drzi se plitke vode, Zanko, tamo bolje plivas.

ovo je valjda ono zbog cega matere i tetke i dan danas drkaju na Kemu i govore da je najbolji pjevac ikad. Srcedrapajuce, ali jako kvalitetno napravljeno. Da je cili album ovakav vjerojatno bi bilo naporno, al za singlicu je skroz dobro.

Splitski festival, 77e, ajmo svi imitirat Olivera! Darko domijan mi ima vjerojatno najugodniji glas jugoslavije i moga ga stoput bolje iskoristit od ovoga

nostalgija, nostalgija, prolazi vrijeme, vise nisi mlad, vrijeme ljubav odnosi a odnijelo je srecom i tebe slavko. Opet, 2, jer nisi pevaljka iz 80ih.

Kakva steta sto su ovako genijalan nadimak i poza s naslovnice potroseni na antitalent opterecen edipovim kompleksom. Da, kvaka u svakoj pjesmi spominje majku i koristi njenu bijedu kako bi pasivno agresivno naudio curi koja ga je ostavila.

Mrak mi je pao na oci kad je discogs rekao da ode ima 15 pisama folk kategorije. Sreca bozja, radi se o tamburasima i finoj dami iz doba franje josipa koja cita poeziju kraj jezera s labudovima, organizira cajanke, i pjeva tako visokim tonom da ga moje uho ne primjeti pa ne mogu komentirat tekstove. Muzika je dosadna, sve su pisme iste al hvala bogu nije narodnjak.

Obradjeni pjesmuljci, nista posebno. O boze kako je dobro kad nije narodnjak..kad se sjetim da sam davno prije obrade dozivljavao kao nesto najgore i najdosadnije...

tipicna singlica jednog rok benda - prednja strana brijacina, druga strana jebacina. Osjecam potencijal u ovom bendu (bebekast vokal, nelosa gitara) mozda se da nesto izvuc od njih.

Prva vise manje besmislena, druga kul instrumental koji kao da je iz nekog filma. Zabavna singlica, nenametljiva.

Neki jako dobar arsen iz svojih najarsenskijih dana kad smo ga najviše voljeli.
singlice ne dobivaju 10ku

Hmmm..ne znam što da radim s ovim. Prele nema talenta, nema glasa, majkemi nema ni tekstopisca, ali pogledaj to simpatično lice? i još se potrudio ne bit narodnjak...ajde pošto je novi, evo mu dobra zlatna sredina.

eeee ovo je već nešto. yu simon i garfunkel il samo klonirani ibrica, svejedno, momci znaju posao. Posao se, istinabog, sastoji od kmečanja uz gitaru i uglazbljivanju poezije poznatih pjesnika, al ipak im moram priznat da su dobri, dobro su oni to napravili. dobro, ova prva pjesma je dovoljno smotano napisana da je možda čak i autorsko djelo.

e moja lolo seoska...zapravo, ne znam šta da ti kažem, budi dobar i sjedi, ja ću bit sretan šta nisi Kvaka

Nice try Esma za dobivanje državljanstva, svi znamo da cignai nemaju zemlje, džabe se ulizuješ partiji.
"Ako želiš dobar san" - esmin recept: puno se ševi.

Vau. Ovaj zeleni zub je vjerojatno naj..naprednija skladba koja se pojavila na jugosluhu. Ne znam bih li prvo plesao ili se drogirao

"Jabuke su bile zrele, al kruške još ne, tvoje oči već su htjele al si rekla ne" - Vjekoslava jesi to ti?

"Če -če-če-ke če če ke" Onaj irantni meksikanče, jesi to ti?

Tko kod da se krije iza ovog Mire Ungara, pustio je demona lošeg pisanja i šugavih nota u yu-glazbu,

Ne laži petre, da si stvarno Čovek koji voli, ne bi nikad snimio ovaj genocid od albuma. A lažljivci ne mogu dobit dobru ocjenu.

cigo koji djeci savjetuje da se obrate majci da se brine za njih jer on jadan mora lokat. Kako ne bit oduševljen time??

Šta? minuta i 15 sekundi? Jel ovo neki promo materijal uz pakiranje Faksa bio? I koja nova godina? Čak ni na discogsu nema godine izdanja, al po ovom jazzy zvuku mogla bi bit 1963a.

Đorđe Marjanović, barjakar beogradskog proleca, ovaj put se okušao u tugaljivoj baladi, kao i Boba Stefanovic, dokum beogradskog proleca i nisu me nešto oborili s nogu. Ostali svatovi proleca malo su veseliji od kojih mi je Zlatko najdopadniji sa svojim darkodomijanskim glasom

Dragi su mi ovi pripovjedački šlageri al brate mogli su ih snimit i izvan neke špilje

Kvintet? Zašte ste stali na 5? zašto ne orkestar usnih harmonika? Kad je već bal, nek je bal usnih harmonika!

Ovo mi se čini kao vikend projekt ekipe zagrebačkih glazbenih entuzijasta, Hej Štef maznul sam ključeve jedinog studija u državi amo se ušetat tamo i snimat pizdarije! Fakat, tropa!

Nakon dugo vremena otvaram jugosluh i s blagim razocaranjem kiselo uzvratim smjesak Dusku Lokinu ocekujuci samar dalmatinske patetike. Kad ono, zarezi Dusko u neprepoznatljivom rokerskom izdanju. Vrati se voljena - balada, ako si sama - headbanganje, nista narocito novo ni osvjezavajuce ali za duska neocekivano dob..hm..ne lose.

Strah me i pomislit kakva su tek stara kola. Mali plus za ovo zadnje kolo kojem se nazire i neka tema pa cak i progresija kroz izvedbu. Ovo kolo za zvezdu je naprosto smijurija u kojoj cujes grlovite huligane kako urlicu "zvezda!!, zvezda!!", pomislis ajme meni spasi me sveti gojko tudjmane, a onda odjednom uskoci Branimir i trl-trl-trl-trlllllnlnln!

"Mmm Josipa Lisac, ovo ce bit dobro" cu odsad govoriti s malo vise opreza. Kad vec odlucis prepjevavat sevdahe i slicna sranja, onda bar budi dosljedna i napravi cili album!

"Ako moze Ivo robic imat picaka, zasto ne bih i ja" rekao je Predrag Gojkovic, progutao sirovo jaje i zakoracio u PGPov studio.

Potrudio se Miki zvucati moderno, kako to nalazu pravila baladiranja 80ih al nazalost ne donosi nista originalnoga. Ovako je album ispao kao nesto sto cekas da prodje na radiju izmedju Kemala i Balasevica dok snimas kasetu za Djurdjicu iz 5. razreda.

Svaka čast što netko na skorašnjem ulasku u 80e ima volje i snage snimat rokabili. Pjesme su najelementarniji rokenrol rifovi sa novim dozama glupavih tekstova koje u kombinaciji s licima s naslovnice ne možeš ne pripisati incestuoznom porijeklu Crvenih usana.

Fato, mori dusmanke, mislio sam sad ce bit neka kul pjesma o zeni ratnici koja se nemilosrdno obracunava s vojskom cara dusana, a ono zapravo se Aca matic nemilosrdno obracunava sa mojim sluhom ali i dekoderom za misaone stihove. Volim te jer si mi sudbina,aaaa fato mori dusmanke!! kakav nadrealist, taj aca. ova druga nije vrijedna spomena

vesela besmislena poskocica i vesela besmislena baladica, korni grupa ne razocarava, ali ni ne odusevljava.

Biserka, igras se sa mojim osjecajima, ovcama na naslovnici obecala si epski narodni album a dala si dosadni narodni album.

Ako sto se ikad pitali sto su srednjovjekovni slovenski vitezovi slusali na svojim mp3 playerima dok su jahali kroz brezicke sume ili opsjedali dvorac u mokricama, spijunirali djeve dok se kupaju u catezu Petar Meze i Janz Galic ce rado demostrirati.

Necete virovat al cak me zanima kako je zavrsila ova drama iz prve pisme..Kakav hazarder taj Seki, bas je simpatican, evo mu dvojka.

Kakav profinjeni smeker ovaj Sasa Petrovic, da sam ja Milka, ne bih ni sekunde oklijevao da mu se bacim pod brk!

Zgodan bend, vidim potencijal a snimili su nesto i sa darkom domijanom, jedva cekam vidjeti sto im buducnost nosi.

Brko u vojnoj uniformi sa ovako zavodljivim pjesmama- Zafir je bogami tarabio sve od Vardara pa do triglava.

kad bi sex bio audio vizualni medij, bio bi ovaj album (vizualni zbog naslovnice).

ja sam mislio da dalmacija prednjaci u broju pjesama o sebi, ali eto jugosluh me naucio da je vojvodina vjerojatno opjevanija pokrajina. Solidna rok-baladasta singlica

Super je sta su u jugoslaviji davali djeci s poteskocama u razvoju da snimaju albume i singlice.

pogledam naslovnicu, pomislim ajme opet narodne, boze ko ce to sad slusat...sta? tekilera? wtf je to..discogs kaze latino zanr, ahaaa 60e su, znaci obrade meksickih. naricanje, tuga jad i kao motivi i kao recenzija.

Prljavo igras Novice,prljavo. Gitara, duga kosa, oho pomislih evo neki mladi bajaga, a ti me tako zajeba. nikad oprostit nikad zaboravit!

Od YU grupe uvijek imam viskoka ocekivanja (momci umiju super svirat) i uvijek se razocaram (momci ne sviraju super). Album zvuci ko da ih nisu u cajkama htjeli pa se odlucise na rokiju.

Uistinu secer i med za usi. Apsolutno moj je broj i jedan od albuma kojima stvarno nemam sto zamjerit :)

OMG, OMG, OMG JEL TO VLADIMIR KOCIS ZEC LIVO?!?! OMG, OMG, OMG, JE JE JE!! Ajme samo zbog spoznaje da je zec jos 69 svirao OMG OMG OMG JEL TO PISTA OVAJ DO NJEGA?!?! Soka li i nevjerice, ovo nisam ocekivao, kako dat ista manje od 7 ovoj ploci, koja, ruku na srce, toliko ne zasluzuje. ALI, Pista i Zec, 1969!

Ovdje se krije jedna mala drama: 1978 Djole i Verica napustaju Zetvu i osnivaju Rani Mraz. Ostali clanovi Zetve snimaju svoj prvi i jedini album na kojem se iz nekog potpuno nejasnog razloga nalaze stihovi "mi se ne bojimo mraza, svako sutra bit ce zetva". Hmm, jeli to neki sukob posrijedi? Neko lagano peckanje, zadirkivanje? Nadalje, cila ta pisma im je zapravo hommage samim sebi a album je u stilu kojim ce iduce dvi godine Rani Mraz stvarati svoje pisme, lagani rockuljak, pistava zenska, vragolasti muski vokal, podbadajuci tekstovi...Bez sumnje, Zetva i RM suparnicki bendovi, jugoslavenski Oasis i Blur, Dr. Dre i 2Pac, Spice girls i destinys child, Rozga i Severina...Rekoplovac mi ima najvise sarma, ostale su cisto da zanr bude oformiran - panonski rokenrol

Ah, u razdeljak te ljubim, ta divna njezna pjesma prepuna emocija i dubokih misli...staaa? to je pjesma o pusenju kurca, kazete? Mogli ste mi to rec prije nego smo je svirali na osnovnoskolskoj priredbi! - Kaze djole i napusti Zetvu.

neugodna dosadna cajkara al mi djeluje nekako iskreno. Mislin da je ovo prvi susret sa narodnjacima u kojem stvarno prepoznajem bol i tugu izvodjaca i romantiku pohranjenu u te ubi boze grozne melodije. I zato Merima zasluzuje malo vise od 2, al ipak ne toliko dobro da bude 3

Dusan Jaksicev je vjerojatno jedan od najraniijh snimljenih glasova u jugoslaviji i zato mi je njega uvijek posebno drago sresti na jugosluhu. Svoj pripovjedacko slagerski stil na ovoj ploci je zamjenio prepjevima narodnih pjesama i time vjerojatno postao pionir narodnjacke glazbe. Kako mu to oprostiti?

Oh Jadranka, jadranka, tako si me odusevila svojom prvom singlicom i tako sam se radovao ovoj kompilaciji muzike iz nekih emisija, valjda, al nisam uocio nista vrijedno spomena.. odlican zvuk, odlican glas Jadrankin, al sve nekako neprimjetljivo sta cujes u emisiji dok se pusta reportaza od sportskim igrama mladih 73.e

Mali djikanski bend koji pokusava bit riblja corba a ispada vuco. veca je zanimljivost to sto je frontmen emigrirao u kanadu i postao prilicno dobar jazzist, koliko sam cuo na youtubu. (ali ne ga zabuniti sa draganom alexanderom, koji svira gitaru na webcamu i vjerojaatno mu je sin). Najbolja pjesma: Odljubi se, jer mogu tocno zamislit kako su zamisljali kako ce jednog dana kad budu slavni i bogati cijeli stadion oriti "Srrrrbine zakuni se", ali avaj, stadioni su htjeli lepu brenu.

Da nisam kojim slucajem krenuo od zadnjeg albuma Slomljenih stakala i da sam prvo cuo ovaj, rekao bih, slomljena stakla, vau, koje otkrice od benda, totalno dobar syth-pop rock zvuk malo onako duran duranovski, totalno imaju potencijala i sigurno ce napraviti vrhunske stvari. al onda je vjerojatno jedan od clanova benda negdje tada rekao, hej ljudi cuo sam jednog fantasticnog splitskog pjevaca njegov stil je vrhunski i totalno ga trebamo kopirati. Zove se Sinisa Vuco ili tako nekako...

Ko bi rekao da su vucoidni djikani s pocetka 90ih imali metroseksualnu-synth-pop-spandau-balletastu fazu i da su zvucali tako dobro da sam im album preslusao 3put? Sta ih je natjeralo da se promjene? Milosevicev rezim? Neposredna blizina rata? Tekstovi standardno tupavi, ali zvuk prva liga

Dvi super pisme sa albuma "Ljubav je kad..". Ranije sam se pitao kako to da su Slomljena stakla imali super albume 1983/84 a onda smece tamo pocetkom 90ih. Jeli mozda zato sto su na svim albumima imali max dvoje stalnih clanova, ili mozda sto im je na predzadnjem albumu pristuan i opskurni Asim, popularan po svome "Asime, spasi me"?

...proljeva nase estrade" bi bilo ispravno puno ime ovog albuma. No salu na stranu, nije sve tako crno, npr kosa zene kojoj pjeva Kico i more o kojem pjeva Miso i oci djevojaka o kojima pjeva pro arte. Iako je dusko lokin iznenadjujuce dobar sa svojim drskim rifovima i malo zescim ritmom, ova ploca je definitivni tribute Djordje Novkovicevoj probavi.

Na prvu, grozni narodnjak...na drugu, skrivena fabula u zanimljivoj konstrukciji: naizgled nasumicno nabacane polu-izreke "lako ti je pijanu zapevati", "lako ti je nevjernoj zeni zaplakati", "lako je budali zenu otjerati" i sl, Dobrivoje nas uvodi u svoju intimnu zivotnu pricu, ali samo ako smo pazljivo slusali i desifrirali da je 1.kao mladic smuvao neku djevojku koja ga je 2. prevarila, na sto se on 3. napio i (moguce pjevao) a potom ju 4. otjerao iz kuce. Dio sa pticom mi nije jasan (osim ako se on ili zena nisu pretvorili u pticu i poletjeli) ali na kraju je definitivno primoran umrijeti,

Osjetite dasak 1680-ih u srednjoj Bosni uz ovaj retro-album koji vam donosi Hanka. Uvalite se u neki harem, raskopcajte caksire, natocite najbljutaviju kavu koju nadjete, zamuljajte si kilo baklave u usta.

Vrckasta Gordana poziva momcica mangupcica u avliju da je skrip skripne i to na najgori moguci nacin: protocajkom. Savrsena muzika za nadrkano i oblacno jutro ponedjeljkom.

Jako ugodan glas ima Bisera i to je jedino sto me sprijecava da plesnjak Baj baj baj svrstam u kantu splitsko-festivalskog smeca. Druga je dosadna kilava blues balada koja tvrdoglavo odbija iskoristiti Biserin glas na primjeren nacin.

Milan babic? Cek to nije onaj iz SAO Krajine? Ah, razocarenje...odlicno bi pasalo uz ovu intrigantnu naslovnicu da jest. Sto li Milan radi tu? Slaze fascikle u kabinetu racunovodstva sekretiarijata? Prilaze izvjestaj radne skupine za odbor nadzornog vijeca? Ne.. Milan tiho pati, pisuci poeziju uz svijecu, ispod police sa zacinima.

Prije slusanja: ha,simpatican seljko sto pjeva dosadne narodnjake ali je sigurno bezopasan, vidi ga samo kako se prijateljski smijesi.
Poslije slusanja: AAAAAAHH, SPASI ME OBI-WAN ISUSE OD OD OVE POMAHNITALE ZVIJERI SA OCNJACIMA STO SE SJAJE OD KRVI ZAKLANIH PANDA MEDVJEDA

Evo jos malo jugoslavenske satire koja je na radio sumadiji zabavljala Pancevacke domacice za vrijeme pripreme nedjeljnog rucka. Dakle, srpska verzija kad se smijah tad i bijah, samo uz uzasan humor i traumatican jingle. Dakle, tocno kao kad se smijah tad i bijah.

ah tuzni decko koji sjedi sam u sobi a htio bi djevojku...najsuptilnija i najnjeznija pjesma o drkanju koju sam ikad cuo. Zvuk iznenadjujuce kvalitetan za jugoslavenski rock'n'roll 60ih koji uglavnom zvuci ko da ga sviraju u cisterni

kakvu zrtvu podnosim zbog tebe, Jugosluse...

Obrade, ali s obzirom da je 62. i ne mogu se pozalit: zvuk moderan, produkcija kvalitetna a ansambl Tomice Simovica odradio je dobar jazzerski posao. Zamjeram naslovnicu koja sugerira ljetnu zabavu i opustanje, a stvarni je sadrzaj tuga i melankolija

Dalmatinac koji pjeva ekavicom...o Dalmaciji? Cudan neki Arsen. Pjesme nisu bogzna sto, ali da nisu napravljene za neku emisiju, pomorsko turisticki magazin? Fun fact: Senka je sestra od ni manje ni vise nego Bisere!

Cororo? Nemam pojma sta je znaci najvjerojantije je geografski pojam. Slusam dalje i nijednu rijec ne razumijem, pitam se koji je to od 6 jugo jezika, kad li mi svanu, ciganski! ha! Cigo migo pjeva! Velika prednost u odnosu na ostale narodnjake je u tome sto ne razumijem sta piva a i nekako ne siluje onu harmoniku vec violinicu. Pjesma o gatari je bas bila simpaticna :)

ovo je jedna potpuno nova kategorija groznoga. Nazivno, "starogradska", trebala bi biti fina, umjerena glazba za vojvodjansku burzoaziju. arije u sopranu, trombonasti basovi njezno isprepleteni uz tamburicu i violinu predstavljaju pleter vise gradske kulture i folklorne tradicije cuvajuci tako etnicko jedinstvo i nacionalnu bastinu ovoga kraja. Hvala ti Branko Uvodicu, ali usi mi krvare.

Mislim se vec 10ak minuti sta da napisem o ovoj singlici, al jedan ovako bezlicna i dosadna ploca jednostavno ne donosi nikakvu inspiraciju :/ Evo solidna 3ojka jer eto, nije cajka.

dva momka, ah joj, kojega cu izabrat a oba ih volim, joj da su bar izmislili double penetration u 1974.
Ova jadranka mi se ne cini kao tipicna narodnjacka lapaca. Stovise djeluje mi prilicno inteligentna i obrazovana, A ova druga pjesma je vjerojatno njena uglazbljena srednjoskolska poezija, prilicno neuobicajena za narodnjacki srot.

Ne, nikola, samo je 25% pjesama s ove kompijacije obrada i to ovaj oksimoron Matta collinsa (Kad? Nikada! Tj. trece noci punog mjeseca?!). Ne razumijem sto Arsen, kao autor jedine "ozbiljne" pjesme medju ovim zabavnjacima, ali hajde, 1964, sigurno nemos ocekivat previse melodija u tjedan dana na radio sljemenu.

Evo naucio sam da Sava voli najvise na svijetu Srijem, Banat i crnokose djevojke i to se nije trudio sakriti jer svaka od ovih 16 pjesama ima barem 2 od ova 3 motiva. Eh, koliko sam srpske geografije naucio na jugosluhu...

"jao, vidi tog romantickog duska kako bere cvijece, pa tko mu se ne bi bacio u zagrljaj i valjao s njim po travi?" - samozadovljno je pomislio mozda autor ove naslovnice. "Zovite miliciju, ovaj pervertit sa tupeom prati neku jadnu zenu" - pomislili su svi ostali.

Crveni koralji rade ono sto najbolje znaju - obradjuju. Ajde, ne valja bit bezobrazan, ima i par originala..cek drvosjeca je isto obrada? aha, onda nista, nema originala. no sve u svemu jedan ugodan rockabilly best-of sa par finih instrumentala savrseno za slusanje ploca na krevetu sa disproporcionalnom djevojkom na elektricnom gramofonu koji nije ukopcan u struju.

Prilicno ekstravangandna pjesma s obzirom da je 1967 i da spada u kategoriju slagera. Nardodnjacki takt, a nije narodnjak, Narodnjacki tekst, a nije narodnjak. Gitarski rok rif a nije rok. Miki Jevremovic karijeru pocinje razbijanjem okvira standarne glazbe 60ih i uvodi folk ritam u slagere, rezanje umjesto finog izgovora ali i adresiranjem problema alkoholizma na estradi. Pjesma kulminira zestokim "Na-na-na" djelom kad se plese udarajuci nogom o pod i dizuci ruke u zrak (kao npr. hey jude, op.a.)

I tako smo dosli do prvog albuma Mladena Grdovica, srecom i zadnjeg u jugoslaviji. Prvi album, a nazvat ga "dovidjenja", kakva je to ideja?? Nepisano pravilo kako su pjevaci na pocetku karijere uglavnom bolji, puni originalnih ideja, strasti, inspiracije ovdje ne vrijedi - Mladen je grozan i dostojno parira najnapornijim narodnjacima. Ako zamjenimo ambijent narodne zabave u Brckom sa narodnom zabavom u Podstrani, razlika se ne da primjetiti. Uvucen u preveliko odijelo, rezigniranog pogleda u kameru Mladen kao da shvaca da nece postati novi Miso, bar ne s ovim albumom.

Zanimljivo da je ovo posljednja singlica prije albuma "dovidjenja snimljenog 1990e. Gdje je bio Mladen tih 12 godina?? Vjerojatno gusio ovo malo mladenacke kreativnosti sto ima na ovoj ploci. Koliko je nekreativan bio svjedoci i fotografija na omotu gdje vidimo da su tri mladena bila potrebna za ova dva tinejdzerska pjesmuljka.

kako samo nevino izgleda 20godisnji mladen grdovic, taj sanjarski pogled gdje se mladenacki snovi i ambicije mijesaju sa blagom mentalnom zaostaloscu.. pitam se kad je odlucio meh, mislim da bi mi bolje stale alkoholicarske kolobare, nabrekli obrazi i celavost.toliko o coveru, a glazba, eh, glazba. zarazena Dj.Novkovicem ni druga singlica Mladena grdovica ne donosi nista doli kilavu pseudodalmatinsku patetiku.

Hard rock, kazes? to mora biti nesto dobro - Tok Zivota, bend o kojem ne pise skoro nista nigdje, osim da je Igor vukojevic (?) sa tri godine (!) svirao bubnjeve na jednom koncertu odlucio se predstaviti svijetu kako mu ime nalaze pa tako imamo pjesme o tati koji gleda dnevnik, sinu koji gleda dnevnik, cuki koji se razboli i ostale klasicne rok teme. Ono sto je Dj. Novkovic bio za zabavnu glazbu, to je valjda Bora Djordjevic bio za rok glazbu pa potpisuje dvi pisme na ovoj, sve u svemu, nista posebnoj ploci.

A strana: Mi smo otkacen par i totalno se super slazemo
B strana: ma, ipak ne.
Peglanje po sintisajzerima, strc brc sve skupa zvuci ko neka blijeda kopija ionako blijedog drugog nacina.

Ima nesto simpaticno s tim makedoncima, pristojni su, fini ljudi, nasi su a nikako se razumit s njima, i jos imaju te neke kul udaraljke. Pjesme dakako, nisam razumio, ali su me nakratko odvele u na Sar-planinu i ostavile okus ajvara u ustima.

Prvi susret sa Novim fosilima na jugosluhu prosao je puno bolje nego sam ocekivao. Ja sam sef je zajebantska pisma koja je ispala skroz dobro, a ni Sasa ne zvuci lose kad je na maloj singlici.

Znao sam da su kumovi bitna komponenta vjencanja, ali ovakav kum-worship nisam nikad ocekivao. Dakle, protagonist se zeni za izabranicu svog srca (krcmaricu, jel) i savrsena mu je i nema bolje za njega ali je spreman sve to ugroziti ako se kum ne slozi :/ S druge strane, protagonist je nasao super savrsenog kuma ali sad treba naci mladu (Dusanku, jel) i nagovoriti ju na vjencanje. Iz nekog razloga nije naporno kako narodnjaci znaju i vole biti.

Veselim se kad naidjem na pjevaca za kojeg nikad nisam cuo a da nije neka cajka. Jos se vise veselim kad ni discogs nema nikakvih informacija o njemu. Doista, o Goranu Gerinu sam tek na nekom bosanskom forumu saznao da je prestao s glazbom prije rata i da je sad ugledni odvjetnik u Sarajevu (sto je prirodan ishod s obzirom na to kako je elegantno rjesio sukob s ulicnim nasilnikom iz "otkud ti u pola tri"). Sto se glazbe tice, ona je zivi ocaj, aranzman nikakav, talent jos manji, produkcija ubi boze. Tekstovi su posebna kategorija, evo par primjera: "nada mnom gori vjecita cutnja, nada mnom stoji neka cudna lutnja, niko ne zna koliko me muci sva ta luda pomutnja", "mozda ce jednom, draga, meni biti zao, ali sada, mila, mislim da je pravo, mislim da je pravo", ". No svemu tome usprkos Goranove pjesme odisu onom nekom djetinjom poetikom (djeta s posebnim potrebama, doduse) i pedagoski je dati mu vecu ocjenu za trud.

Uvijek sam nekako vjerovao da je mladi Miso 1972. tek krenuo sa karijerom,ali avaj, on tad ima 30 godina od kojih je vec 10 na pozornici. !!! Prva pjesma ima intro kao nesto od Enia Moriconea a ostatak nezagadjen je novkovicem i festivalskim stihom sto je vjerojatno doprinijelo kolektivnom zaboravu ovih pjesama.

Ovaj put cak ni Google nema sto reci o izvodjacu. prvi album, optimisticno naslovljen sa "prvi samar" nagovjestavajuci ostale samare koji nikad nisu pljusnuli, pokusaj je malo manje talentiranih rokera da postanu nove divlje jagode. Album ne donosi nista sto vec nismo culi: krezubi vokal, lijeni tekstovi, gitarist koji je otkrio distorziju po prvi put

Moj slager sezone? Mozda 1974 nije bas godina za slagere, ipak su oni vec 10 godina popularni i malo..ukiseljeni. Pahuljica je pravljena za Opatijski festival i vjerojatno je odusevila sve babe, strine i tetke koje taj event pohode.

Kruze glasine kako je glazba Mirjane Obradovic bila neposredna inspiracija za Saw. "Pjesme" su bolno dugacke, svaki ton je jedna motorna pila u mozgu, svaki harmonik Mirjaninog glasa jedna mala uzarena igla u puznici, svaki takt jedan vapaj mucene duse iz pakla...ritam se stalno mijenja, sad mirjana malo zavija, a sad malo poskakuje i tako u vjecnost...

koliko prekrasnog trasha na jednoj slici, pa ovo je remek djelo! I svetlana, i auto i nadimak i okolina, sve je kao u bajci. Pjesma se naslovljava sa parodija, al ne uocavam nikakvu parodicnost: u obje pjesme ona je popaljena i sevila bi se sa prvim brdovitim djikanom koji se nadje pri ruci

ja kad mastam da sam sa nekom zenskom, zamisljam sise guzice i tako to. Kad Milo Hrnic masta da je sa nekom zenskom, on zamislja cempres, brsljan, agave, bosiljak, smilje, oleandar, cokot i slicne biljne vrste. Na stranu florofilija, botanicka himna "budi nocas mirno more" nekako uspjeva na ovoj ploci totalno ne-pateticno zvucat i svidja mi se cak i klapa. "Volio sam djavola" opjevava femme fatale koja se, naravno, preboljava u vinu. Uznemirujuci dio je sto vino servira...majka.

kakva akusticna iluzija u drugoj pjesmi: imamo spore i brze segmente ali Mladen pjeva istim tempom, sporo i otegnuto. I tu staje vise manje sve zanimljivo vezano za ovu pjesmu. dvojka jer, hvala ti boze, nije mirjana obradovic

"nemoj, majko, da mi tepas da sam mala maza, spremaj pare, momci nece cure bez miraza" - je stav koji ne samo da odobrovam nego i ocekujem od zene. Jos samo da suti eto mene curo tebi i tvom mirazu

ja volim kad se obitelj okupi i zajedno radi glazbene projekte. Takodjer volim i kad se u naslovu pjesama spominju konji. Volim i kada se pjeva o sasvoj zgodi na ulicama sarajeva. Al najvise volim kad narodnjacki izvodjac izda samo jednu jedinu plocu i vise ga nikad nemoras slusat.

Iako nisam skuzio tko je "stari", otac, djed, muz, prijatelj ili beskucnik s kojim je netko iz grupe (Rajko?) imao aferu, Balada mi je bas dobra pjesma sa nekim za nove fosile neocekivanim ritmom, euforicnim refrenom i nekako te nadahne da pregazis sve bosanske planine da dodjes to tog "starog". B-strana je jako uuuuuspoooorena kenjkalica na kajkavskom koju niti razumijem niti ozbiljno dozivljavam.

Uvjerljivo najbolja naslovnica na Jugosluhu i uvjerljivo najiskreniji narodnjak do sad. Za razliku od drugih, Zoran ne trpi sranja, on djeluje. Jel ga djevojka ostavila? on ce naci drugu. Jel se djevojka udaje? on ce zapalit selo. Jel zora na fruskoj gori? on ce posevit Milicu. Jasno i glasno daje do znanja da nema 15 godina i da se njime ne moze manipulirat

Prilicno dzubre je ova Milena, ostavila je skroz ok momka, sarala okolo, ocito izgubila krov nad glavom i sad se pokusava umilit i vratit natrag, i to ni manje ni vise nego uselit mu se u kucu. O ne ne, kod mene to nebi proslo.

"Zlatni glas istre", "prva dama istarske glazbene scene" i nebruseni dijamant web-dizajna (http://www.lidijapercan.com), pjeva jednu na talijanskom, drugu na hrvatskom a obje dosadne za popizdit.

izgledom porno glumica iz 80ih, glasom eh, glasom bog zna tko, Nada uspjeva ne biti najgora stvar danas i spada u onu kategoriju "nenametljivih" narodnjaka.

Opala evo koacno neceg dobrog. Salica finog pitkog roka odlicno pase u hladnoj mecavi narodnjaka. Vokal fenomenalan, odlicna kombinacija organa i gitare i apsolutno anonimni clanovi recept za najvecu ocjenu koju singlica moze dobiti. A-strana prilicno vesela i pjevna balada (?) B strana rokija, i radujem se iducem susretu s demonima!

Cijanid u krvi. ne kao naporni narodnjak nego kao cista depresija, najtuznija pjesma ikad jbt, jos ova djeca sa stakama na naslovnici, napusteni cigani i slicno, hvala sto si mi pokvario dan, Mice.

Da su vragolije, jesu, al silver lining je sto nema pjevanja. Polusatno silovanje harmonikom, ali hvala svetom Eustahiju Dragisa ni glasa pustio nije.

I evo nas do najcjenjenije grupe jugoslavije..Live album u americi, nije lose, daleko su momci dogurali. Nije doduse Madison Square Garden vec neka underground supa, al bogme dobro sviraju. E sad nisam siguran jel inace prave ovakvu muziku ili je ovo samo sugavo snimljeno - par pjesama je vecinom buka iz publike nego sto oni sviraju. Onda jos par cudnih zvukova - hostesa u avionu, svecenik u crkvi, dooobro valjda je to neki koncept, al ovih 60-70% albuma sto je stvarna glazba je za svaku pohvalu.

Lose: Meho Puzic, boze ubij me
Dobro: jednu pjesmu napisa je Monteno
Lose: zasto je dobro sto ju je napisao Monteno?
Dobro: ima samo 4 pjesme
Lose: ima 4 pjesme
Dobro: samo je jedna skinuta
Lose: Dj. Novkovic

Nepoznati, izdali samo jedan album, nikakva karijera i odlican zajebantski pop-rok. Ono sta je haustor dozivljavao ozbiljno ovi dozivaljavaju kao smijuriju. Ili mi se cini tako jer pjevaju na srpskom? U svakom slucaju i-zvr-sno!

Malo koji bend budi toliku zelju za udaranjem kao trubaduri. Pogledaj ih samo kako su naslagni, taman za djelit samare. A glazba? Cujes jednu pjesmu od trubadura, cuo si ih sve. Frule, mandoline, srednji vijek i ultimativna pristojnost. Ima sunca za sve nas, jel to mozda dubrovacki odgovor na Neka cijeli ovaj svijet?

Narodna, znaci ne narodnjak nego ono sto stari ljudi pjevaju dok kose zite, cuvaju ovce, sjetno sjede pod hrastom i puse lulu. Ove stvari ne zvuce lose kad su snimljene 60ih valjda jer su neiskvarene bacilom narodnjaka. Plus je i to sto pjesma "rasplakal se star bel dedo" za koju isprve ocekujem melankolicnu refleksiju nemocnog starca nad prolaskom vremena zapravo je vrckasta poskocica u kojoj dedi "baba ne da".

Jooj hamdija, smekeru stari, koja cura bi ti odoljela kad pod brkom zvaces cvijet. Pjesme su simpaticno retardirane, znaci u dobrom skladu sa tvojim imidzem.

Copacabana je meni uvijek bila vrhunska pisma: ima orkestar, ima masu kul instrumenata, svaku zemlju koju nabraja poprati karakteristicnom melodijom i oliverov hrapavi glas mi je najdraza varijanta oliverovog glasa. Kad bi glupi trubaduri napravili nesto ovako? Druga pjesma? Sta zar ima i druga pjesma?

Rade, Predrag i ovaj treci osim sto su negativci iz Lucky Lukea (Talicnog Toma?) izgledaju kao da su snimili album na brzinu u pauzi snimanja maratonci trce pocasni krug.

Evo nas i kod kralja folk glazbe u doba kad je jos bio vojvoda folk glazbe. Pjesme su neka cudna kombinacija latino ritma, midi-zvuka i bosanskog zavijanja. Za "zlatne strune" se sjecam da su Lozina i Cika govorili kako je vrhunska pa rekoh, vau, super bas da je poslusam.. ne znam ni sta sam ocekivao.

Nakon godinu dana, evo opet Olivere Vuco. Jos uvijek je na drogama, jos pjeva nebuloze, jos ima neugodan glas, bas da je ne pozelim iducih godinu dana. Al eto zgodna je i ne pjeva narodnjake, pa nek bude 3.

Najzlocestije lice Jugosluha i najprljaviji rukav. Ne mogu zamislit te sumadijske tinejdzere koji su drzali Hankine postere po sobi i odrasli u normalne i zdrave osobe.

PRVA SINGLICA DUSKA LOKINA IKAD!!! je sasvim predvidiva i ne odskace ni po cemu od ovih slagera/balada iz 60ih. Obuces odijelo, zacesljas kosu u stranu i ajmo maci, pjevaj ljubavne. Ni Dusko nije odolio tom trendu, iako pjeva o djevojci koja se po svemu sudeci samoubila.

Kad si zena u sumadijskom selu i imas problema sa muzem alkoholicarom, najveca ti je briga sto si "netaknuta" i "negrljena" sudeci po stihovima Ranke Branke. Raduje me znati kako su nekoc muzevi pijanci imali postovanja prema zenama. Ne raduje me sto Ranka Branka takvog divnog covjena planira ostaviti samo kako bi se sevila s nekim.

zacudo ova pop-rok singlica odskace od recepta "jedna djuskalica / jedna balada" vec prenosi "obje brojalice". Sto da se kaze, tekst infantilan, ritam prost, novkovic gazi sto na sat. Fun fact, oduvijek sam mislio da je u ovoj pjesmi "vracka" kao nekakva carolija, sarm ili tako sto, ali ne, vracka je kao sarajevski zargon za "vracanje"!

Sto to Dragoslava osim pevanja zna, saznao sam nakon ove polusatne torture: namigivat momcima, savrseno podnositi uvrede sela zbog prekomjernog namigivanja, biti apsolutno ovisna o nevjernom muskarcu, kontemplirati o pridjevima ljudi, nositi sesir segrta hlapica, nositi maliciozni tumor iznad usne. Kakav talent!

Naizgled simpatican momak, onaj dobrohotno tupavi iz razreda, Zoran je u stanju pociniti zlocine kakvih se niti Vlad Tepes nebi posramio. "Ljubav ima dva godisnja doba" - je morbidno-sarkasticno za "sjekira kojom cu ti odrezat usi pa te jebat u rupe"

Diskoton me doveo do toga da se radujem rokerima ko ozebli suncu. Srdjan je jedan od onih koji je tu radost i opravdao, em sto dosad nisam cuo za njega (iako covik ima 18 albuma!) em dobro svira, em A-strana je kad malo bolje razmislis vjerojatno njegova prilicno sjebana zivotna prica u kojoj se zatelebao u neku sponzorusu, spiskao sve pare na nju i ona ga trudna napucala i sad njegovog sina odgaja drugi muskarac i on mu mora objasniti da nema nista osim traperica i gitare. Grozna prica, ispricana plitkom poezijom i lakim notama, ali svejedno grozna. B-strana, vidite me ja znam svirat sve na gitari, vidite me i lizite mi jaja.

"Djordje, mislim da nam fali jos malo dalmatinske festivalske patetike..kad bi bar imali nekog momka neobicnog imena koji..."
"Say no more! imam tocno sto ti treba"
"A pjesme?" "da uzmem svoju zbirku rima i kombinacija slogova, cek, aha evo ga, mi-ti, zna-ja, tise-vise, boli-voli", "Djordje ti si genije, kazem ti, ge-ni-je!"

Da je narodno, je, al da je naporno nije. Minium dosadne harmonike, skoro pa nimalo zavijanja i tek njezni dodir patetike cine tomu zdravkovica drugacijim od ostale narodnjacke bagre i uz bok recimo arsenu.

Arsen u svom najraznolikijem izdanju, ima svega ovdje i ljubavnih, i sjetnih, i misaonih, i satirnicih osvrta na drzavnu statistiku, i vitezova koji ubijaju zmajeve, i gazela i ... ah arsen. Mozda malo prekicasto s onim pustim cembalima?

Bobi uvijek fali samo malo da me potpuno odusevi, i to uglavnom budu neke tupave pisme koje ne koriste njegov glas, meni jedan od drazih na jugosluhu, kako triba. Na ovoj ploci je jos mlad, glasnice su neizbrusene i malo je sugavo snimljeno, al boze moj, poceci i trebaju biti teski, ne mozemo svi bit Arsen.

Ovdje idem protiv svoga pravila i dajem singlici cistu 10ku jer pod jedan Gvendolina je vjerojatno najbolja pisma snimljena u jugosluhu, pod dva, jer je ovo sve sto je Srce ikad snimilo i nece vise biti prilike dati im dobru ocjenu. Steta, bas me obradovalo sve na ovoj ploci, i bubnjevi i glasovi i gitara, srcani momci, imase toliko potencijala ....

Bora je kreten i to tvrdim pred bogom i ljudima al da zna napravit dobar album moram mu priznati. Odlicne su mu zajebantske pisme, odlicne i one ozbiljne, i najbolje sto se dosta cesto ne vidi razlika. a "crno je dole" mi je urnebesna parodija na dalmatinske festivale, "juzna afrika 85" izravno ruganje partiji, jel to moguce 80ih?

Ako je uspjelo u dalmaciji, zasto nebi i u bosni, promrmlja si novkovic u bradu i pristupi cupavom mladicu na sarajevskoj ulici: "Decko, bi li htio da pjevas kao Miso? Ali ne ono kao, slicno njemu, nego, ono, potpuno isto kao on?"

uvijek se obradujem kad vidim nepoznati rok bend i mozda to uvjetuje moju konacnu ocjenu, jer gresnici ne nude nista originalno, nikakav poseban talent nemaju, vokal je bezveze, instrumenti tako tako, singlica je standardno jedna brza jedna spora, pa im opet eto dajem vise nego sto zasluzuju. Iz imena sam ocekivao nesto malo bunta ili odudaranja od standardne yu-rok-70ih recepture, ali meh, dobio sam neki blijedi drugi nacin

Mile Delijo, rekao bih, cak i ima neku umjetnicku vrijednost, ta nekakva konfuzna violina stvara ugodjaj vrtnje i zujanja u glavi bas kao da si u kolu kojeg vodi Mile Delija. Naravno, umjetnicka vrijednost je ukopana ispod slojeva i slojeva harmonike i ocajnog pjevanja.

Iako festivalski paraziti, kombinacija Runjic-Oliver je ta od koje ocekujem mnogo (bih li trebao?). Nazalost, na ovoj se singlici nisu pretjerano potrudili ispuniti moje ocekivanje i ocjena je tim niza sto je neispunjenje mog ocekivanja vece.

Miroslav i Brena, ovako stetna i opasna suradnja nije postojala jos odkad je Mussolini uzeo telefon u ruke i rekao, "Adolfe, jebiga stari bilo je lijepo dok je trajalo al ja bjezim ".

O Boi sam cuo dobrih stvari i evo sad od Boe sam cuo dobrih stvari. Steta sta je singlica i to sugavo snimljena na nekom koncertu vjerojatno u studentskom centru na nekoj brucosijadi filozofskog. Pjesme nisam razumio previse tako da moguce da se radi o hrvatskoj verziji EKV-a. Sve u svemu, dobar bend, cini mi se.

Nikad harmonika nije zvucala kao noz koji grebe ostricom po hrdjavom loncu kao na Nedeljkovoj ploci. Ono sto mi je intrigantno (da, ima toga na narodnoj ploci) je snimanje naslovnice. Kako je izgledao taj dan? jesu li imali skauta za trazenje najljepseg grma ruza u Jagodini? a kostimografa? Kako su odlucili kako postaviti Nedeljka pokraj ruzinih cvjetova? Jesu li trazili savrsenu kompoziciju? Ah pitanja, pitanja...

"...samo tebe volim ja i vise nikoga, to ti kaze tvoja torcida", eto sad bar znam odakle je to. Takodjer znam i odakle svi oni pusti proljevi na splitskim festivalima.

Ima nesto ne-simpaticno u tom Mirku cetinskom, jel zbog arogantnog i osudjujuceg pogleda, ili zbog utaje poreza, zbog odgajanja tonija cetinskog, vrag bi ga znao. Definitivno ne pomazu ni sugave pjesme.

Dvije jebacke pjesme o barenju picoka usred bijela dana nasred gradske ulice, dostojne Djordjea marjanovica u najboljim danima. Obje pjevne i euforicne sa nevjerojatnim plot-twistom. Prva je u nekom brzom za slagere neobicnom ritmu, dok je druga vise neki kao valcer? Odlicne obje, kako god okrences!

Ja inace smatram da bi Dubrovacke trubadure trebalo nasamarat njihovim vlastitim glupim cizmama i pobacat u more. Iz svakog odsviranog tona i otpjevanog sloga na ovom best ofu vidi se da su ovo bili razredni ulizice, smokljani koji uciteljici odcepljuju supak bolje nego mister muskolo i da su zivjeli zato da ih neka starija nastavnica pogladi po glavi obaspe pohvalama kako super sviraju. Ovaj put im nekako oprastam, valjda mi je Lindjo malo smeksao srce.

Naslovnica sto ulijeva strah u kosti zapravo je strasni duh cuvar skrivene skrinje s blagom! Dok ce vecina vidjeti Bokija u belom odelu i prestravljeno stisnuti random, samo nahrabriji Jugoslusaci ce stisnuti "play" i otkriti nevjerojatan kompozit funkya i necega sto nalikuje harmonici. Da, Belo Odelo Boki je jedan od najranijih eksperimentalista na ovim prostorima i sto god da radi s tim klarinetima, dobosima, radi vraski dobro!

Narodna, al jedna od onih koje se daju probavit. Glas normalan, tamburica mjesto harmonike, relativno pjevljivo i seoska fufa koja dogovara susret sa svalerom. U odnosu na razne hanke paldum i mirjane gvozdarevic, milina!

I bas kad pomislis da Andjelka Govedarovic nece bit jedna od napornih cajkulja jer je bila milosrdna sa Jelek puca tesan kroj, stize aperkat harmonike i drhtavog glasa i promiskuitetnih tekstova direkt u glavu.
"Drugarice, utesi mi majku" dok se ja svaleram sa nekim likom kraj potorka i "koga hocu ljubicu" apsolutno svakog u selu bez iznimke po pitanju vjere spola obiteljske pripadnosti i sl. Uvijek me zanimalo kako se to odrazavalo kod bogobojaznih seoskih djevojaka odgojenih da cuvaju nevinost po cijenu zivota?

"Ime mi je branka al me zovu stanka, opancici moji kazu da sam srbijanka." je vise manje sve zabavno sto ima na ovom best of narodna u Andjelkinoj izvedbi. Nekoc seoska namigusa, danas konzervativna Andjelka njeguje tradicionalne obiteljkse vrijednosti, lokalpatriotizam i bracnu monogamiju.

Djordje masalovic vjerojatno nije bio najnadareniji klinac u vrticu, najbriljantniji genijalac u razredu niti top student na faksu. Bio je on prost momak jednostavnih ceznji: apsolutno i do kraja posvetiti se meksiku. Svoju kratku i nezamjetnu karijeru bavio se, izgleda iskljucivo obradama mariachi pjesama a neke je i sam napisao, Nisu to bogznakako inteligentne pjesme ali obiluju Djordjeovom priprostom i dobrohotnom dusicom, bilo kad motivira seoske momke da se ozene ili kad se ispricava majci jer ide tulumariti u grad. Drago mi je znati da tamo negdje preko prostora i vremena jedan dobri autisticni djecak tandrci po svojoj gitari i masta o dalekoj zemlji dorge i kriminala.

Narodna glazba snimljena 60ih mi uvik djeluje drukcije nego ostala narodna sranja, a nekako ..transcendentalno, jos kad se pjeva na ciganskom djeluje kao da nije s ovog planeta. Sto nikako ne znaci da mi se svidja.

Ah, prerano je za ovakve stvari

Na ovo ne mogu bit objektivan nikako - ravno do dna je svirao u autu marinovog rodjaka kad smo isli na zvoncac prvi put ikad. Tad sam prvi put ostao van kuce duze od 10 navecer i prvi put okusio votku i pola veceri proveo zacudjeno gledajuci kako otvoreni svijet izgleda u ponoc. Marin je ukra rodjaku kazete i pustali smo ih na radiju na zadnjem sicu trisedme svaki put kad bi isli na sustipan iduce 2 godine. Cak ni sucuracki djikani koji su isli na cajke u paganinija nisu bili imuni kad bi johnny svirao balkan. naravno svejedno bi doslo do kefanja i izbacivanja kroz prozor iz busa. Bio je i bend Big Bang koji se usko specijalizirao samo za obrade ovog koncerta i to je bija najveci dogadjaj na moto partiju na resniku. Svemu sto sam cuo na jugosluhu pristupam kriticki i hladne glave, ali samo kad cujem ovu sugavu snimku jedne gitare, glasa sa dna bunara i bubjeva ko da lupas po kanti Jupola zvanu "ravno do dna" ne mogu zatomiti val toplih emocija

Sasvim ok maloumni tinejdzerski pop rock o ganjaju cura na biciklama i ganjanju janjaca crnih ociju kakav su obozavali tinejdzeri 70ih dok ne pogledas facu tetka iz vecernje skole koja se mlohavo smjesi sa naslovnice i zamislis kako naganja Miljanu na poni bicikli.

Ako je suditi po naslovnicama prethodnih albuma, Darko se odlucio za drasticnu promjenu imidza, mjenja frizuru kao i glazbeni stil. Koliko mu je ugodno, vidi se na usiljenom smjesku sa naslovnice. Nije ni cudo, posto je ovaj glazbeni izricaj, sastavljen vecinom od obrada opskurnih latino hitova - apsolutna katastrofa. Neznam tko se potrudio napraviti pjesme uz koje ce Darkov glas, jedan od najugodnijih na jugo-sceni zvucati grozno, ali obavio je odlican posao. Dok ga prati Jasmin Stavros na bubnjevima, Darko pjeva o reggeu, o tulumu na plazi o valjanju u pjesku i neugodno je njemu i neugodno je nama

Ah, ambasadori, toliko bezlican bend da sam vec zaboravio da sam ih kritizirao koliko je bezlican. Uglavnom, singlica koja se vjerojatno dobro uklapala u pozadinu kafica na nekom rijecnom kupalistu kod sarajeva, Prva pjesma je cak malo plesna, i u nekom paralelnom svemiru bi mi se mozda i svidila. Imaju neku ne losu gitaru al previse mi se cini da se trude kopirati Pro Arte sto iz masu razloga nije dobra ideja.

Jebemu mater mirko, stvarno moras snimiti cili album umisto singlice ko svi ostali narodnjaci?! Narajcao si se na lijepu djevojku koja ne zeli bit s tobom a ti se radujes sto ce ona jednom ostariti i poruzniti? Krcmarici nudis da joj kupis cipele? Ti si grozna osoba, Mirko, gadis mi se.

Bora se odlucio obraditi najpopularnije sevdahe iz 17og stoljeca ali ubaciti i pokoju modernu sevdalinku za mladju publiku. Kakav dobar PR! Sevdasi su moram priznati malo intrigantnii; djevojka zapalila sumu, izgorilo sokolu gnijezdo, gore mladi ptici a sokol baca kletvu na djevojku. Drugi sevdah: jasu dva jebaca bosnom i jasu i jasu u tisini i malo se pitas kuda ovo vodi i na kraju samo jedan pita drugoga: "jel ti zao banja luke?" kakav suspense, koji dobar spaghetti western intro!

Iiiiiiiiiiiiiiiiii dobili smo pobjednika najgroznije ploce na jugosluhu! Svaki aspekt neukusa je zadovljen: i ocajno pjevanje i muzika koja nastaje kad na sotoninom supku raspukne hemoroid, i srpske nacionalisticke pjesme i mrtva lisica! nadica i njen producentski tim je ulozili su nadljudske snage da naprave ovo govno koje ni probavni trakt 2-tonskog morza nakon jedenja kastelanskih palamidi nije u stanju napraviti! Bravo ekipa, jedinica posteno i krvavo zaradjena!

Hej, pa Bajaga nije samo vrsni tekstopisac dubokih i misaonih pjesama, on takodjer zna pisati i infantilne pizdarije poput "nemojte biti nja-nja, budite svi la-la", "tekila-gerila" ili pak "pilule za lilule",vau odusevljen sam. Ekipa se izgleda dobro zabavlja na koncertu cini mi se, i tko sam ja da osudjujem tudju srecu, sugavoj snimci unatoc, . Da su ubacili koju bolju pjesmu bila bi i ocjena veca, al nije strasno ni ovako.

Deset dana? Pa nemoj se sramotit Maki, prosjecan narodnjak kuka za dragom minimalno 10 godina...al dobro, pristanak da snimis ovu singlicu upucuje na to da te boli k* hoces se sramotit ili neces.

Siva eminencija prljavaca, valjka ali i doriana graya Zoran Cvetkovic- Zok izdaje svoj prvi i zadnji album nakon sta su ga sva 3 benda napucala i krece traziti srecu u engleskoj. Tekstovi malko pretenciozni, valjda ga zato u Kazalistu nisu htjeli, ali da lik zna baratat s gitarom, mora mu se priznati. Istina, nema bas neke pjesme koju cu upamtiti i pjevusiti pod tusem niti ce mi srce poskociti ako nekad nekim slucajem netko pusti Zoka. Kao neki background noise u moto klubu Krapina mogu ga zamisliti.

Orkrestar borisa bizetica, hm hm, boris bizetic mi je jednom davno bio kul, al bogme zna i on zeznut, jos ako je u nekom orkestru, hmm, da cujemo, ok neka baladica iz 70ih, dobro nije lose, a u picku materinu kakav je ovo izrigani refren?? Nadice jesi to ti? Uglavnom, ploca se trudi ne biti narodnjak ali mutavi tekstovi i zenska koja nezna pjevat prevazu na svoju stranu.

Priznajem, Milo Hrnic me uvijek nekako razdraga svojim nekakvim licem 40godisnjeg djeteta, i onda mu mogu oprostit i ovu festivalsku izdrkotinu. Osim standardnih Milo-motiva, poput matematicarke Ane, male kafane i edipovog kompleksa jedna mi pjesma bode oko/uho: "ca bi reka stari dioklecijan" Naizgled totalni ripof "ca ce mi kopakabana" sa nabrajanjem raznih zemalja, sa orkestarskom pratnjom koja mjenja stil ovisno koju naciju Milo spominje, i euforcinim refrenom u obliku pitanja, ova pisma je zapravo napisana za mediteranske igre u Splitu! Vau, pa mi smo nekoc imali navijacke pjesme i za ne-nogometne sportove! Al dobro, da ne bi sad bilo previse razlike, evo malo velicanja diktatora i masovnih ubojica

Ane broji dane je jedna od naranijih pjesama kojih se sjecam uopce jos dok smo zivili u splitu. Tad nisam znao sto je "kantun","kala", "ica", "prosit" a evo i dan danas jos uvijek ne znam sto je "balatura". Neznam sto je kasnije bilo sa Anom i jeli docekala svoj dan i sretno se udala ali cu vjerovati da je. B-strana, neka marijeta, hm, "probat cemo ponovno sa nekom djecackom ljubavi i ako nabrojimo dovoljno lokacija po dubrovniku, mozda pokupimo i nagradu".

"uvek sam sam uvek sam tuzan": zivan definitivno ne zasluzuje ime koje nosi. U prvoj pjesmi Zivan samo kuka kako je nesretan i ni jednim stihom ne upucuje na uzroke nesrece. Druga je valjda himna napustetne djece koja, jel, kukaju za roditeljima, ali im eto nitko ne dolazi. Zivane, zivane, stvarno znas pokvarit dan, a jos si ktome odjeven ko na pogrebu.

Umra majka, otac u inozemstvu, nikog nema da se brine o njemu i sestri, ostavila ga cura, cek da ga vidim, jos je i u kolicima, a kurac Fikrete!

Drago Mlinarec, konacno se upoznajemo (dramaticni okret na stolici). sve je vodilo nasem susretu, sad i ovdje, i moram priznati da sam...ok raspolozen sa tvojom singlicom. Malo progresivnog roka, malo filozofskih tekstova, ocito je da si vrijeme provodio na KSFFu.

Zaintrigiran rimskim novcicem na coveru nisam ni primjeio kobno ime autora...koje me medjutim ugodno iznenadilo. "ugodno", mozda prejaka rijec, ali Esma ode ne piva klasicne ubi boze narodnjake, vec, sta ja znam nesto sta bi komodno moglo stati pod "folklor", valjda? I reklame. Da, Esma pjeva reklame za mineralnu vodu.

Ovo me priznajem zaintrigiralo zbog naslovnice: tako dobra kompozicija cilima da sam pomislio da ima mozda nesto tu.. al zapravo to je samo tepih pod koji su bacili sve propuste snimanja ove ploce: sto starce koji pjevaju kako su momci sto apostrof na "kada bi' mi ljuba bila", sto opcenito ideju da snime ikad ista.

Radmila Mikic Miki pokazuje negativnosti feminizima: sta se dogodi kad 60ih zenama das da se drogiraju i bave glazbom. Prva pjesma je jedan od onih ultra-brzih konfuznih jazz pjesama popracenim sa Radmilinim pistanjem a ostale u nekom manjem stupnju isto to. Album je neslusljiv, ali treba dati pohvalu za emancipaciju.

Cak ni maestralan trud make-up artista koji su nanijeli ove ratnicke boje na Natasino lice, niti dobrodusnost majke prirode koja je polegla enormne sisulje na natasina prsa ne uspijevaju filtrirati ove frekvencije od kojih psi cvile, kokosi se razbjeze, konji i sva ostala zivad se uznemiri predosjecajuci potres ili slicnu katastrofu.

Bogme jesu svestrani, pjevaju i na srpskom i na engleskom pa cak i bez rijeci. Talentirana 7orka, nema sto. Da organiziram koktel party 68e ovo bih sigurno pustao na nekoj terasi.

Malo manje poznata, splitska verzija ive robica pjeva obrade popularnih stranih slagera ali uz inovativni orah u grlu. Djordjijev glas je, hm, malko neobican sto je dobro jer dokazuje spremnost na eksperimentiranje ondasnjih izdavaca.

Prije nego je nastalo pravilo "jedna plesna/jedna balada" za snimanje singlica, postojalo je pravilo "jedna misao/jedna pizdarija", kao sto se vidi na ovom komadu posranog vinila. "Udri brigu na veselje" sastoji se od tupavog refrena i urnebesnog, brzog pocetka kojemu je tesko odoljeti. "Objasnjenja nema" - nema ni objasnjenja ni fenomena kojeg treba obasniti. Djordji samo daje svima do znanja da nikad nece saznati niti moci objasniti - sto? nema objasnjenja.

jos uvijen nisam nacisto sta da mislim o Djordjievom orahu u grlu dok pjeva, ali o "beogradskom prolecu" i "nasem slageru sezone" u pravilu mislim sve najbolje, mada je ocito da su se vec poceli lagano ofucavati. Djordje Novkovic je nekako uspio ne zavrsiti na ovoj snimci sto je vjerojatno razlog zbog kojeg je nijansu boljom od prethodne.

"Di si bija kad je grmilo" je jos jedna od pjesama iz mog najranijeg djetinjstva i evo tek sad shvacam da to nije pjesmo o vremenskim nepogodama vec o udvaranju djevojkama koje na nesumnjivo sarmantni galebarski pick-up line odgovaraju sa "di si bija kad je grmilo?". Druga pisma, Zuppa, Kalogjera, Peruzovic, Runjic, mos osjetit kako se Split kao piton ovija oko tebe spreman da te smrtonosno zagrli i proguta.

U prvoj sam se zaljubio u djevojku u drugoj sam se odljubio od djevojke - malo slabije pjesme u odnosu na proslogodisnji festival. Stipica Kalogjera i Djordji drze se sigurnog i isprobanog recepta: jedna vesela, jedna tuzna i tako prodje i ova festivalska sezona.

Peruzovicu je ocito vrhunac karijere bio split 72e i "di si bija kad si grmilo" i to cak ni ova wookie frizura ne moze prominit. "Ponocno sunce" nazalost nije pjesma o njegovim avanturama na sjevernom polu i borbi sa eskimima ljudozderima koji stuju Blarborga, medjveda polarne svjetlosti, nego o nekom izriganom rastanku gdje nego u Splitu. "Svidjas mi se mala" je holivudsko-slatko sasavo upucavanje 40godisnjeg muskarca 13godisnjoj djevojcici.

Sad prvi put dobro vidim Djordjia enface i malo mi lici na Kuzmu iz Kuzme i Shaka Zulua. Kuzma i Shaka zulu su mi inace sasvim dobar bend i prva dva albuma su mi odlicna. Al ono sta su snimali 2000ih mi je malo wtf. Ljudi su ostarili jbg a furaju se na neki ulicni djir. Mora im se priznat da za tako tupave splitske kvartase imaju neobicno mnogo hitova, vjerojatno najvecu gustocu hitova po albumu hrvatskog electro zanra. Neznam kako ET i kolonija stoje s tim, mozda ih buse?

Nezahvalno je ocijeniti ove Slovence kad tekstove, presudan segment kod rok bendova, ne razumijem ni najmanje. Naslucujem neku sprdnju sa komunistickom partijom, neku Ribljacorbastu zajebanciju al sto se mene tice, komodno moze biti i adaptacija Miroslava Skore na slovenski. Neke znacaja vrijedne inovacije u stilu nema, nema ni dojmljivog vokala, ni gitarista al ima jedna presimpaticna pjesma o curinom djetetu i liku koji ga ponosno usvaja i odgaja kao svog i zbog toga vjerujem da Sokoli nisu neka djubrad i zasluzuju finu ocjenu.

Huh...ne znan sta da kazem. "Legendarni" slovenski bend 40 minuta snima kosmar i buku proizvedenu svime od kutija za violinu do onih gumenih igracaka za kadu sta cvile kad ih stisnes. Umjesto pjevanja, roktanje, umjesto svirke, neartikulirani zvukovi sa filipinske baustele. Definitivno najavangardnije nesto na jugosluhu dosad, dakle nesto za Santica iz 2004e. Iako generalno sokiran, zadovoljan sam sto je ovo ispalo jubilarni 400i poslusani album.

Kako se zove onaj osjecaj kad je tebi neugodno kad se netko sramoti? Slusanje Stankove singlice je nesto sto omogucava prozivaljavanje tog osjecaja iznova. Neznam koju je vezu Stanko iskoristio za snimanje svog antitalenta kod Kalogjere, ali eto, dogodilo se i svijet je postao bogatiji za jedan ocajan glazbeni uradak.

Kad se ne trudi ic na splitski festival, Djordji necu-operirat-krajnike-ni-po-cijenu-zivota Peruzovic kao da je truncicu bolji. "Svakog dana iste brige", zacudo nije neka stoicka kuknjava vec ugodni jazzy ritmicki pjesmuljak. "Senjorita espanjola" je vjerojatno jedan od prvih pokusaja sintisajzer bubnjeva u ozbiljnim aranzmanima, i iako napravljena da bude euforicna festivalska himna, zvuci kao Drazen zecic prije svog vremena.

U banani kafeu trudio sam se iz petnih zila pronaci neku skrivenu poruku, neko dublje znacenje, metaforu, ista, ali bez uspjeha...nista, to je to, djordjijeva djevojka zeli jesti sladoled samo iz banana cafea. Banana cafe. Kom pobogu padne napamet ime za kafic banana cafe? B-strana je jedna sasvim obicna grozomorno dosadna balada koja te uspava u prve tri sekunde.

neobrijana brada, ispijeno lice, nenjegovana frizura, usiljeni smjesak, djordji je vec umoran od splitskog festivala i svega sto mu serviraju da tamo pjeva, a 80e jos ni pocele nisu...ali od necega se zivjeti mora, sto se mora nije tesko, orah u grlo pa na pozornicu djordji. Mali post skriptum, more je nevjesta moja sadrzi Sci-Fi dionice, koje nisam ocekivao cuti u splitu 78e.

Uz ovaj narodnjak na steroidima pomahnitali mongol spreman da me nabije na kolac i oguli kozu uzarenim kljestima izgleda kao milo majcino narucje, ISISov mudzahedin sa osiguracem od bombe u ustima kao dobri stari obiteljski cuko iz djetinjstva sa lopticom u ustima a Branimir Glavas sa spremnikom akumulatorske kiseline kao prposna francuska sobarica.

Zaljubljen i zelju svoju krije, jer kazu ljudi, cura jos premlada mu je. Dobro sta sad, na selu smo, mora se prezivit i potomstvo donit na svit, ko ce sad gledat jel trinaest i cetrnaest, en ti gospu, covik je vec u ranim 40ima, proc ce mu mladost. Vidi sta ste mu uradili sad mora od tuge pjevat i lokat na mjestima zbog kojih bi ga se "majka odrekla da zna".

Neki ozbiljniji i mracniji Dalibor Brun..i dalje napaljeni dalibor brun, ali nekako mracan. vise se ne pjeva o plesanju i sreci vec o hladnokrvnom ostavljanju zena, o omalovazavnju zenske emancipacije, o osvajanju zena na jeftine nacine i jebanju opcenito. I cover je cista crna pozadina. Darth Brun? Anyone? Self high 5! Doduse, da me raspolozi tu je ovaj ocajni synth reggae "tople zene". Sugava produkcija s obzirom na afirmiranost pjevaca i godinu izdanja.

Saban saulic mozda ima lice hibrida boksaca super teske klase i zvonara crkve notre dame zbog kojeg pomislis "ovaj covjek ne zna napisati najslikovitiji narodnjak od svih", ali prevario bi se: iako pune svega sto narodnjak cini onim sto jest: smecem, sabanove pjesme obiluju hrpom nesvakidasnjih motiva kao sto su "predugacko odelo" ( i neki drugi kojih se sad ne sicam jer sam slusao sinoc) kakvih se jedan Meho hrstic i Zivadin Zica ne bi sjetili napisati ni za sto zivota.

Pa hajde da poslusamo sto ima reci covjek koji se nazvao "grobna jama". Pa ima cak i nesto poucno: on ce raditi i zaraditi da kupi prsten dragoj, nece krast, nece varat nego stjecat honorar. istina, draga ce ga ostavit jer je kuja nevjerna ali velicanje rada za skupljanje sredstava za prosnju drage nisam od narodnjaka ocekivao. Kakav romantican marxizam! Kod druge mi je opet zanimljiv taj motiv bilateralne krivnje za prekid koji se tako cesto provlaci kod narodnjaka: volimo se volimo i onda oboje, uvijek nesto oboje napravimo i ta ljubav prestane. eto ti te djavle.

Prvo pa musko, prva pjesma prvog albuma prva na Dori (ili kako se vec u jugoslaviji zvao izbor pjesme za euroviziju)...lagani osnovnoskolski pop o djevojkama Djuli i Dzeni, malo samosazaljenja i patnje (uz ovaj pacenicki cover kojeg je vjerojatno ukrao Sabanu Sauilicu) puno cijukanja i piskutanja i album prvog muskog soprana je spreman!

Prije nego su postali Drugi Nacin, zvali su se Novi Akordi i svirali malo progresivnije stvari koje ovako na singlici zvuce super al sam siguran da cijeli jedan album toga bio malkice naporan. Pozitivna stvar sto iako je singlica i iako je rok bend obje strane su zestoke.

Prije nego su se zvali Novi Akordi, zvali su se Zlatni Akordi i sadrzavali su nakratko Josipu Lisac i obradjivali Whovce, Stonese i neke trece isprva na neuvjerljivom engleskom (al hej, 1966a je, ko je tad zna engleski pricat) a onda hrvatskom. Kul ekipa, al malo neuvjezbana. Rekao bih da su to bili malo imucniji klinci koji su uspjeli nabavit para za instrumente i ploce pa pokusali organizirat plesnjak u skoli, a onda ko umoci, umoci. Eh da, jos u obradili i stare dalmatinske pa tako imamo neocekivanu doorsastu mada glavobolnu verziju Marice duso, Marice srce.

Singlice Djordjia Peruzovica daju se podijeliti na A stranu: obicne ljubavne kuknjave/balade i B: savjeti o kvaliteti zivljenja, pa tako imamo stvari Udri brigu na veselje, upamti sto naucis od ljudi, kako nadici svakog dana iste brige i silcne. Drago mi je kad pjevac tako drzi do kvalitete zivota svoje publike, pa makar to izrazavao ovako dosadnim pjesmuljcima.

Tri godine nakon posljednjeg lokalnog maksimuma djordjijeve karijere "di si bija kad je grimlo" Djordji mi stvara novu nocnu moru: cvrcka u grlu i zaludu svi oliveri i sve klape i tomislavi bralici, nista tako ne odise dalmacijom kao ovaj "ciri biri ciri biri ciri biri biri biri biri biri ". B strana: obicna galebarska pisma o nekoj picki na plazi u droljastom kostimu.

Da ce netko pronaci nesto romanticno u taksi sluzbi i signalizaciji u prometu ne bih nikad pomislio. Ali eto uspjelo je josipi lisac i ostalim mladim nadama rocka u hrvata. Lijepo sto su 68e, u cvatu slagera, mariachi obrada i tek pokojeg narodnjaka cvjetali prvi pupoljci pop-roka koji em dobro sviraju em su im stvari originalne. Pod originalne mislim, vlastorucno napisane, a na da su teme nikad prije vidjene (izuzev dakako ljubavi prema taksiju)

Znao sam da ljude pali seksanje u svemu i svacemu od latexa do zivotinja, a sad eto znam da ima nekih poput Djordjia koji bi se htjeli tarabiti u smrdljivim ribarskim mrezama. Moze li dalmatinskije od toga? Druga pjesma nastavlja u erotskom tonu, em je draga gola, em rukom skriva sise, em lezi na dnu mora. Mmmm...Sto je napravio Djordji s njom nakon sto je zavrsio vatacinu u mrezama?

Jos jedna ukiseljena i prisiljena festivalska singlica koja ne donosi nista vise doli novog osjecaja gutanja ping-pong loptica dok se more pjeni, galeb kresti a maestral pokusava razoriti moju frizuru iz 70ih.

kad bi tuga bila zivo bice, bila bi vjerojatno saban saulic, a kad bi tuga bila nepokretno zivo bice bila bi sigurno Zdravko skender. Kljuc po kojem su birani ovi "hitovi" je "sto tuznije to bolje" i ako u par navrata Zdravko i pomisli da i nesto optimisticno ispjeva, do kraja se pjesme ispostavi da je bio samo san.

"Vidi nas lafe, mi smo srednjoskolci,gledamo kubrickove filmove i totalno smo skuzili sistem" je prijevod sa slovenskog "Peklenska pomaranca". No, mladenacka sranja na stranu, svidja mi se kako momci sviraju i svidja mi se prvi heavy metal bend na jugosluhu dosad. I jos relativno suvremen, posto su prvi maideni i metallice krenuli u to vrime ili malo kasnije.

Netko je odlucio obradjivati meksicke a nisu 60e. Lijepo da je ta tradicija prezivjela i dovela do fenomena Davorina Radolfija i grupe Latino..prije spomenutih, stafetu meksickih su nosili Slavko, Nikola, Slavko i Nikola i srcano se borili protiv svojih genetskih predispozicija da ne budu narodnjak.

Dragoslav jest mozda seoski siledzija bez dvojke gore lijevo, ali je definitivno i romantik njezna srca koji ce cak dovuci i svoj djedicu veterana prvog svjetskog rata na kontrabas Civrinog orkestra, sve kako bi snimio ovu prekrasnu plocu djevojci koju ce ozeniti. Ah, koliko price samo iz naslovnice, kad je vec nema u pjesmama.

Mastermind Korni grupe u svojoj solo egzibiciji na trenutke zvuci kao Tedi Spalato a na trenutke kao cijela postava jesus christ superstara odjednom. Dakle hrpa hipijevstine, psihodelicnih klavijatura, i pristojna doza inspiracije za raspon tema od svakodnevne srece u braku do Hunskih osvajaca.

Potrudila se slavica cak izgledati moderno (kao grozna mjesavina Duran Durana i tetke iz Livna, ali svejedno moderno), cak je ubacila nekakve zeljkobebekaste gitare ali ostala je ono kao prvo obicno malo jadno nardodnjacko smece.

Ovo je udarac ispod pasa, narodnjaci iz 60ih, podao udarac. Dali ste mi vjerovati da narodnjaci 60ih imaju neku, debelo kamufliranu ali ipak neku umjetnicku kvalitetu, ali Baje i Cedomir kao ruske rakete civilne mete u siriji razaraju svaku nadu da cete igrati fer.

Kad mi netko na naslovnicu stavi lika sa maradoninom frizurom, konjakom i odazivom na ime Don Huan, najbolje sto pomislim je "molim te budi njezan i stavi mi lubrikant u usi prije nego upalis svoju synth-harmoniku".. Ali, ali, ono sto Don Huan donosi, ne samo da nije izrigani narodnjak vec jedan od najboljih albuma koje sam dosad nasao! Kombinacija popa, countrya, wtf tekstova, odlicne produkcije i bendza (eeeej bendzo!!!), par super instrumentala (jahaci iz Oza, uff maco) stvorili su najneocekivaniji uradak kojeg je jugoslavija 80ih imala, odn kojeg sam ja od jugoslavije 80ih mogao ocekivati.

Don Huan ima svega dva izdanja i nula informacija na internetu, sto usavrsuje karizmu ovoj dvojca. Tu i tamo se u produkciji javljaju imena poput Rajka Dujmica i Hrvoja Hegedusica, ali Kreso i Pavle, srz Don Huana ostaju enigma. Tko su ti momci bili? Zasto su snimili dva najbolja albuma desetljeca i nestali?

Kao i prethodni, i ovaj album Don Huana nastavlja u tradiciji laganog popa, countrya, instrumentalnih obrada nekih narodnih, ali uz malo dossadnije vokale - Kreso i Pavle dosta bacaju na Simona i Garfunkela ali uz malo vise zajebancije.

Nesto nesvakidasnje: prva stvar je saljivi igrokaz o svakodnevici tipicne socijalisticke obitelji a ostale dvije su neke arsenaste sansone. Tko ili sto je tocno Novak Novak je nepoznanica posto se nitko na produkciji ne zove novak..Jugoslavenski humor ko jugoslavenski humor a Đuza Stojiljković valjda popularan glumac u to vrijeme pjeva i glumi na ovoj, inace nezanimljivoj ploci..

Posadi jabuku i nadam se da ce imat crve svaka koju uberes! Ugusio se ko snjeguljica na svaki griz!

"naudila si mi/ostavila me i sad jedva cekam trenutak da nastradas/ostavi te netko i ovisis o mom milosrdju." Nije mi jasan taj motiv zlurade srece nad osvetom koji se tako cesto provlaci kroz narodnjake, ali dosla je maca na vratanca i sad sam ja taj koji se osvecuje tebi, Ljubisa! Doduse, samo jedna pjesma pa sam milostiv...

Kao sto im i ime kaze, Kastelani dolaze iz Dubrovnika, i bas kao i svakom bendu iz dubrovnika, album im je snimio Djelo Jusic. Sve u svemu, nisu losi, sviraju lagani pop rock, nesto poput Ranog Mraza/Zetve pogotovo zbog ove zenske.

Sta ja znam, nisu losi ovi Kastelani...Zvuce mi kao malo pretenciozniji Novi Fosili, recimo kao Novi Fosili bez netalentirane pjevacice a da Zec svira elektricnu. Djelo Jusic je ponovo obavio odlican posao u skupljanju 20ak nevoljnika u jedan bend i opet se potrudio da svi izgledaju kao idioti.

Neka brazilka pjeva lambadu, pa tereza pjeva lambadu pa nitko ne pjeva lambadu kako bi svi koji slusaju mogli pjevati lambadu. Ajmo sad ispocetka sa pismom koja je ista ko lambada. Bila Tereza ili ne, bila guzica na coveru ili ne ja ne volim kad je ploca sastoji od 6 puta iste pjesme.

hell yeah, jos maloi yu-metala! E ovo je toliko tuzno, ali ne u smislu Zdravko Skender tuzno nego vidi kako jadni momci koji nit znaju svirat nit znaju pjevat nit pisat pjesme nit crtat naslovnice, nit snimit album, sviraju, pjevaju, pisu pjesme, crtaju naslovnice i snimaju albume. Oslovljavaju cure sa "vjestice", "andjele", "pile", "pakleni stroju", obradjuju rolling stonese i diskreditiraju se na isti nacin na koji se svaki rok bend diskreditira: rok verzijom Ode radosti.

Cujem te, cujem i proklet nek sam na onaj dan kad mi bude drago. Mada, na Jugosluhu to nece biti toliko rijetko uz sve one narodnjake sto vrebaju iz zakutke. Druga strana je nekakva depresivna monodrama, a ne vesela ribarska festa uz vino i srdele kako sam zakljucio iz naslova.

Obrade slagera iz 60ih...nije lose, a Lola ima neki glas pun sjete koji pripada nekim drugim vintage vremenima. Ili je to zbog vintage auta na coveru. Kako bilo, album odise vintageastinom.

I univerzijada i mediteranske igre, nevjerojatno mi je koliko su ljudi tada drzali do tih dogadjaja i spremali razne kompliacije, pozivali poznate pjevace da snimaju nove pjesme, tjerali Djuku Caica da nauci kajkavski i tako to. Doduse, ova ploca je samo jednom stranom posvecena universzijadi, B-strana je iskljlucivo worship/fetish prema Zagrebu. Pjesme su skroz nelose i ne razumijem kako se nisu vise afirmirale u javnosti, a na Ljupku Dimitrovsku sam standardno slab.

Mozda se varam, ali zene u narodnjacima uglavnom pjevaju o tome kako bi se htjele vratiti dragome, kako su pogrijesile sto su otisle i kako ce sve napravit da ih isti primi natrag. Ali ne i Jerina. Jerina kaze jasno i glasno, voz je proso. nema povratka maci, zajeba se me i cao zdravo sad. Zgodan pokusaj feminizma u tim sumadijskim selima.

Ajoj, Alma...ovaj put je bacila sve maske i rekla, "jebiga, narodnjak sam pa nek budem narodnjak do kraja, stacu se skrivat iza nekog synth-popa, evo vam malo golih nogu i vidimo se na festivalu sarme Ilidza 1984."

Dusan James Dean Jaksic se odlucio na dvije obrade i dvije vlastite i to je sve sto mi trenutno pada na pamet za reci. Ok su pjesmuljci, izdvojio bih decaka iz predgradja kao malo dojmljiviji uradak, al boze moj sve je to unutar granica koje slager 60ih dozvoljava.

Traje kratko i prodje relativno neprimjetno, bas onako kako narodnjaci koji zele vecu ocjenu trebaju biti. Mila je dobra starija susjeda iz sela koja pravi kafe i baklave i djeci djeli slatkise. Osim glazbe, ne mogu joj nista zamjeriti

Kraj jugoslavije nailazi, raspad se osjeca u zraku, kaos na svakom koraku i tko bolje da opjeva tu atmosferu doli Marko Brecelj, negdasnji frontmen Buldozdera i Marijanovog Cudnog Zajeca? Ovaj put je zakljucio da mu je dovoljno par zica random zategnutih preko nekog lonca i pustio svoje avangardne stihove u njega. Jesu li stihovi uistinu avangardna ili ih ja samo ne razumijem jer su na slovenskom, netko ce drugi prosuditi. Ogranicen fond instrumenata i nekoliko zabavnih situacija (kod ljube trovaca, npr) cine ovaj uradak donekle zanuimljivim za preslusat, 16ero traka unatoc.

Vau, Zagrebački festival će biti totalno drugačiji od splitskog, kaj ne? Ne. Čak su doveli i dalmatisnke pjevače. Mala utjeha je prvo pojavljivanje Ive Fabijana na Jugosluhu.

Kad netko u jugoslaviji odluci opjevati ljubavni rastanak pod naslovom "milo moje", pomislim na ono najgore...ali kad to naprave Kornelije i Bisera dobijemo jednu od najboljih blues(soul?) balada koju sam cuo! Vrhunska pjesma! Cak da se i onaj tupavi pjesmuljak na drugoj strani cini ok.

Pomislih, hmm, narodne pjesme iz bosanskog sandzaka, to bi moglo bit zanimljivo, hajde bas da iskusimo malo te drevne msiticne atmosfere...hahaha, lazem, pomislih ovo ce bit govno i govno bilo jest. Cak da je neki sevdah mozda i ne bih proveo ovoliko vremena na wcu, ali em Besko pjeva ocajno i em ovaj natripani harmonikas brusi li ga brusi po tonovima tako razbacanim da ih ni Gauss ni Bernoulli zajedno ne bi mogli statisticki obradit.

It Aint like in the movies at all ne bi bio los album da nema malo cudne produkcije, nezgrapnog sviranja, bizarnog pjevanja, prevodjenja starih hitova na engleski i ideje da se snimi nesto ovako bezveze uopce. Grozno je slusati kako nekoc talentirani i karizmaticni autor prepjevava svoje hitove u nekom spremistu na Filozofskom a jedini instrumenti su mu kanta vode, kutija praska za pranje rublja i portir koji zvecka kljucevima u prolazu. Nasao se tu i neki nesretnik koji je tu i tamo na ploci pustao smetnje s radija umjesto gitarskih rifova. Na stranu Rade Serbedzija naglasak, prijevod je kao Google translate iz 2003e , slogovi i rime su out of sync da izazivaju migrenu, a Johnny pjeva takvim kuknjavim stilom da ga babe iz srednje bosne dolaze trazit savjet za naricanje na sprovodima.

Je li ovo neka podvrsta podnosljive narodne glazbe ili obicni narodnjakus vulgaris ali zena pjeva balade? Proslo je kao cjepljenje, krako i relativno bezbolno a stvara imunitet za cijeli zivot.

Jednom davno Indexi su mi bili ubi boze dosadni, ali svojim posljednjim albumom su mi se itekako iskupili. Konacno su iskoristili glas ovoga Davorina Popovica, nabrijali bubnjeve, klavijature i gitare, doveli fabijana sovagovica da im tamo nesto recitira i ispalo je masterpiece.

ooo---v-oooooo jeeeeeeeeee ttaaaaakoooo spoooroooooooooooooooooo traje cijelu vjecnost i ako pise da traje 3 minute. savrseno za uspavati me tako da ljudi na poslu dodju i kazu pero, hrces preglasno. Olivera lijepo pjeva, al brate, postoje i cetvrtinke i osminke u kajdanci, iskoristi ih.

Evo nas i do najikonskije singlice u hrvata 80ih. Nisam nikad bio neki veliki fan prljavaca i "crno bijeli svijet" mi je najprecjenjeniji hit novog vala, em sugavo sviraju, em sugavo bogovic piva em je debil. Moderna djevojka s druge strane, je, ako zamislimo da nema bogovica, ok pjesmuljak.

Pro Arte i Djordje Novkovic udaraju ponovno i udaraju ispod pasa. Vec uhodani na sceni, izvode dvije pjesme na festivalima, A u beogradu i B u zagrebu, i zabavljaju djecu sa downovim sindromom gdje god stignu.

Ovo nije samo muzika za ribarsku festu na Ciovu, niti je ovo muzika za poslijepodne u starackom domu - ovo je muzika za starce na popodnevnoj ribarskoj festi na Ciovu.

Od ukusno odjevene, senzualne, filitrirane Merime ocekivao sam, priznajem puno vise od ovog holokausta receptora zvuka u puznici. Neku niskobudzetnu terezu u najmanju ruku. A dobio sam malo privlacnije odjevenog Mehu Hrstica.

O boze srece, nije narodnjak, wuuuhuhu! Grandiozno, Misasto, srcolomno iako sam uvjeren da je ova Aleksandra neka obrada Four Topsa ili neceg takvog.. i vidi kako je Rade zagrabio neki perverzni akord sto znaci da sigurno svira ko zmaj. Bonus bod sto lici na Gliga.

Bog neka mi prosti grijehe, ali mislio sam da gledam sotoni ravno u oci, sotoni koji je 4 puta napisao svoje ime u 4 razlicita fonta i vec sam krenuo da se predam, kad li ono...bilo zabavno. Cajka je..duhovita zabavljacica. Dosadnu harmoniku stavila je u drugi plan a sama baca rime dostojne Mice Trofrtaljke. "..Mulen Ruz, Mulen Ruz, umro mi je peti muz.."

Split, 83, i ocito svi pokusavaju bit oliver, pa tako i slovenci od kojih sam se nadao nerazumljivimn tekstovima a dobio na savrsenom razgovijetnom hrvatskom neki proljev od Jakse fiamenga. No, nije sve tako crno, evo npr koncept naslovnice me zbunjuje vise nego ista dosad. Sta bih dao da sam bio taj dan sa dizajnerom u studiju kad je rekao "znam sto ovdje treba, treba jedna kao kocka, kao neki kubus, napravljen od mora koja se dize iznad pucine dok jedna zenska surfa a druga slusa walkmen u kantunu"

A ono...bar pjevaju o veselom dogadjaju u selu i caci koji pusi lulu i ponosan je na zeta, Mogu zamislit kako je ovo nekoc negdje bio svadbeni evergreen kao danas "veceras je nasa festa".

Ne samo da je perika, nego jos i fotosopirana perika. Majke mi, ovo sto Dusko ima na glavi na ovoj naslovnici izgleda ko crni brush u paintu. Ali ne samo to, Dusko svoj buntovnicki duh pokazuje i koznom jaknom i mrkim ali ipak zavodnickim pogledom. Pjesme, ah, pjesme evo bez otvaranja Infoa, znam da ih je Novkovic napisa. evo provjeravam..samo sekund.. ah da. Novkovic ih je napisa.

Iskreno, digao sam ruke od ProArtea vec nakon druge singlice, al ovaj bizarni album mi je toliko je neshvatljiv da nemogu bit ravnodusan.. Skoro konceptualan. Tekstovi su u najmanju ruku avangardni, dostojni najupusenijih slovenaca sa jugosluha.. osjecam neku drustvenu satiru i frustracije iz fakultetskih dana. Od novkovicevih usranih tekstova ne mogu pobjeci, ali su tako nekako sakriveni izmedju ovi bezarnih stihova da ne znam jesu li namjerno tu ili je sve skupa dio neceg totalno opskurnog.

Lokica je jos jedno zagoreno jelo iz kuhinje Djordjeta novkovica..ma zapravo nije ona losa, iako nema glasa nit emocija, pjesme su neki korektni niskobudzetni disko pop. Naslovna pjesma vrti cak i neki rokenrol rif. Vjerovat cu da su lokice bile jedna od prvih plesnih grupa na ovim prostorima i prvih dance-bendova. Vjerovat cu i to da su bile skroz ugodan prizor na nastupima uzivo (ukoliko je do takvih doslo) ili na nekoj emisiji tv-beograda za omladinu.

Kako zaradit visoku ocjenu kod Pere: snimi jednu jedinu blues-rock singlicu u cijeloj karijeri, makni sve informacije o sebi sa interneta, stavi neko pasce na naslovnicu i pjevaj kako si zaljubljen u 16 godisnju djevojcicu. Naravno, budi sredovjecni muskarac u krznenom kaputu, to ne moram ni napominjat.

Vau. Wtf. Nije "the Ceca" nego neka druga, po svemu sudeci adolescentica koju je majka napustila. Ne znam sto se nalazi u djackom spomenaru, ali Majka bez srca je sjebana pjesma do bola. Bacim pogled na discogs, ceca ima jedno 7,8 singlica posvecenih roditeljima. Groznih narodnjaka ali prvih narodnjaka koji adresiraju ozbiljan problem u medjuljudskim odnosima.

Ne znam jel Ceca stvarno bila napusteno dijete ili samo pjeva pjesme koje su napustena djeca napisala, no kako bilo rezultiralo je najdepresivnijom singlicom jugosluha do sada. Ona ekipa odraslih, zdravih i sposobnih muskaraca koji kukaju da su sami zasluzuju samar u facu, nogu u jaja i cupanje za bafe kad 12 godisnja djevojcica place za mamom koja ju je napustila dok je maceha maltretira. :O

Izgleda da je serija tuznih pjesama iz djecjeg doma upalila: do zadnjeg albuma svoje karijere, Ceca je pronasla majku koja ju je ostavila i sad zive zajedno! Huraaa.. ali duboke traume ostavile su sjeme razdora i neslaganja izmedju majke i kceri...Ceca, sada vec prposna tinejdzerica, gleda momke i dopao joj se jedan Mica koji majci pokajnici nikako nije po volji...kako ce zavrsiti ova drama, poslusajte u novom broju "obiteljskih tragedija s Jugotonom"

Ko ce nego slovenci doci sa opskurnim pizdarijama. Evo nam tako i nekog dark elektro popa koji je savrsena zvucna kulisa za narkomansko sijelo u podrumu nekog napustenog gradilista isaranog grafitima sa spricama i kondomima svud po podu. Bas po mome ukusu, mljac.

demoni proslosti Zvezde Cece - oba roditelja, ne samo majka, su je ostavili nekoj babi na brigu dok se oni svaleraju sa novim ljubavnicima. Da nisam poslusao cecin zadnji singl rekao bih da se mala ubila zapalivsi i sebe i babu.

Ako si pomislio da ce "Seja prati brata u Armiju" biti pjesma koja nece biti o majci koja napusta dijete, varate se. Brat je ovdje usputna figura, glavni lik je majka a sad znamo i da je dvoje djece napustila. Al tjesi me sto Ceca eto uz babu ima jos i brata i to dovljno starog, a eto i vojno obucenog da brine za sestru.
B-strana: dijete koje place za majkom koja ga je ostavila, malo za promjenu.

Prva Zvezda Cecina singlica - Genesys. Ovako je sve pocelo. Ceca krece u skolu a roditelji zapocinju brakorazvodnu parnicu. Male rucice 7godisnje djevojcice pokusavaju drzati obitelj na okupu kako bi ona i brat imali normalno skolovanje ali njeno djetinjstvo se urusava kao kula od karata.. prve dane nove skolske godine Ceca odrzava iluziju normalnosti marljivim ucenjem i zalaganjem ali brzo uvidja surovu stvarnost i iluzija se rasplinjava. Uzbudljiv nastavak pratite samo u "Napustena djeca Jugotona"

Malo srce i volim jedne plave oci, rekao bi covjek naivne tinejdzerske pjesmice..ali meni koji znam Zvezdinu bolnu proslost jasno je ko dan da ovo samo ocajnicki pokusaj samozavaravanja. Roditelji su te napustili Zvezda i nikakav macan u osnovnoj skoli nece moci to ispraviti. Idi odrasti u neku narkomanku i kurvaj se za metamfetamine, kako bog zapovijeda.

Dva Zlatomira, jednog zovu Zlaja, a drugog Boja, a oba cigani, talentirani su violinisti i ako se malo skoncentriras njihova kola podsjecaju na zabavnu glazbu koju mos cut u irskim pubovima na dan svetog patrika. Sasvim ok u malim kolicinima, sasvim ne ok u 45minutnom albumu

Marx nikad nije bio dostupniji sirim masama nego kad su guslari drustva Vuk Karadzic odlucili opjevati Das Kapital. Principi samoupravljanja, proleterski patrijarhat, samoispunjenje covjeka kroz rad, stvaranje zajednice naroda u socijalizmu samo su neke od tema koje su opjevane, ili bolje receno odurlikane i odkukane uz gusle na ovoj ploci. Urnebesno i simpaticno sve u svemu uz jako malu nijansu napornosti.

U dalekoj buducnosti roboti iz juzne srbije zavladali su Zemljom i samo im se mala skupina ljudi odupire...Da zaustave ljudski ustanak, roboti salju kiborg-pevaljku Nadu u svemirskom odijelu u proslost kako bi iscrpila ljudski rod glazbom od koje mozdane stanice izumiru 3000 puta brze. Ali samo jedan Jugoslusac je detektirao njenu aktivnost oko 1990-e i poceo dizati paniku.. Nada je svojim robotskim senzorima osjetila naseg junaka i dala se u lov. Melodramaticna akcija o vjecnoj borbi dobra i narodnjaka u novom filmu "Bez nade - dolazi Nada"

Neznam jeli ovo samo kompilacija dva autora ili suradnja di njih dva stvarno side u studiju i pivaju svoje a i pjesme onog drugog. Kako god, rezultiralo je jednim od pretencioznijih albuma do sada - svatko tko je sudjelovao na stvaranju ove hrvatsko-slovenske orgije, od producenta do cistacice wc-a se trudio stvoriti nesto za sto ce svi reci "ovo je jako kvalitetna glazba i pustat ce se u lounge barovima i dizajn-restoranima diljem zagreba i ljubljane". Malo uspavljujuce, istina, al nije za bacit, glasovnim rasponima Arsena i Zorana unatoc.

eto doslo vrijeme da i makedonci odgovore na sve te hrvatske i srpske dalibor brune, duske lokine, mise kovace, bobe stefanovice i slicne karizmaticne pjevace tog vremena, i odgovor se utjelovio u ljepuskatom draganu.

Vjekoslava? Nije, ali ocito je tih kasnih 80ih postojala neka epidemija magazinastog zvuka i vjekoslavastih tekstova. Al ima nesto u toj usranoj muzici sta me podsjeca na rano djetinjstvo, na setnje do zvoncaca na neke javne priredbe di su pustali ovu muziku..nije da znam i jednu od ovih Dorisinih pisama, ali sva ta atmosfera mi je nekako, domaca.

Mali research mi nije otkrio tko je "Zeka Peka" ali mi je pokazao da je jugoslavija 70ih bila totalno jaka u kosarci, jbt imali su 20ak medalja na svjetskim i europskim prvenstvima! I super mi je sta tako uspjesna momcad nije imala kolonije, stoke i nerede da im pisu navijacke pjesme, nego lika u studentskoj sobi sa gitarom.

Ugodno iznenadjenje je kad Neda Ukraden odluci snimiti slagere umjesto narodnjaka. Ugodno je iznenadjenje kad vidis pop pjevaca 70ih iz bosne a novkovic mu nije ni prismrdio ploci. Ugodno je iznenadjenje kad pjesma ima "bolan" u naslovu. I uz toliko ugodnih iznenadjenja kako dati malu ocjenu ovoj singlici? Mozda je eto zaboravna i dosadna, ali to nece biti razlog za unistavanje tudjih ambicija.

Slavoljub je virtuoz na violini a u slobodno vrijeme mrki oficir JNA ako je suditi po izrazu lica. Naslov "nova kola", tako čest na jugoslušnim albumima, uvijek me razočara jer se nikad ne radi o novom merđi nego o dosadnim narodnjacima, koja eto ovaj put su podnosljiva utoliko što nitko ne pjeva..

Konacno da je netko odlucio praviti singlicu koju cu slusati cijelo odrastanje: A-stranu kao infant, B kao srednjoskolac. Bas sto je potrebno da me pripremi za Nove Fosile kad udjem u adolescenciju!

Nije bas izdavacima 60ih bio jasan koncept te cudne "blagdanske" glazbe. "Nova godina dolazi" rekose "pa hajdmo napraviti singlicu koja ce ljudima unijeti toplinu u srca, Naprimjer mogao bi Dragan pjevati kako je vjecni romantik i uvijek nosi cvijece, Vanja kako joj fali rodni grad i karijera joj sranje a Srba ko Srba mogao bi se okomiti na neku zenu i naravno jer su 60e, na meksicki nacin. Savrsen ugodjaj dok vani snijezi a mi smo uz vatru pored kamina."

Pjesme su o pjesmama i pjevanju, naslovnica o 5 idiotski obucenih odraslih muskaraca i samozadovoljnom smjesku Djele Jusica. U dobroj staroj tradiciji DU trubadura, ova je singlica audio i vizualno iritantna i budi ono najgore u meni.

Cudni neki novi fosili...nit cujem Kocisa Zeca nit neku zensku a na B strani vokal je majkemi toni cetinski.

Serife, u ovom gradu moze biti samo jedan. Bas kao i u kucici sa tvojom ocjenom.

Kud svi turci tud i mali Hasan...vjerojatno najuspješniji način da tinejdžer povali nešto u Prnjavoru je da snimi narodnjacku singlicu sa svojim prijateljem harmonikašem i zanemari tehnikalije poput "jel pjesma snimljena do kraja" i usredotoči se na umjetnički izričaj poput "škripanje je poklik naše generacije"

Sarena macka je super, a u drugoj nisam skuzio bog zna sto vise od onog pokusaja dvoglasnog kanona kad kaze "Zarom". Al super sviraju momci.

sasvim ok sevdasi (sevdalinke?) sa prihvatiljivim tekstovima osim onoga sa razmazenim deckom kojeg mama lijeci rakijom.

Singlica koja ne donosi nista novo osim nove razine groznih frizura - repetitivni refreni, dosadni tekstovi i 3-akordne zjevalice.

kakva je to mladost bila - melankolicna, tugaljiva i obradjena. Lijep glas ima Djani, na cant help i its now or never nisam ni skuzija da nije Elvis u pitanju

rekose, hej koja je ono bila poznata pjevacica prije 10ak godina? mogli bi napraviti kompilaciju vise manje svih njenih hitova. Jako dobra ideja, al nazalost ne ostavlja puno mjesta za uhvatiti neku detaljniju pricu iza svega i doziviti anu na intimniji nacin.

lijepa sibioza narodne i roka, koju su sa vise ili manje uspjeha forsirali od dugmeta do thompsona. Prva pjesma je skroz kul i junacka pogotovo kad pjeva o bosancima sto sedlaju konje, druga nesto dosadnija jer vajta sere o svom poimanju covjecanstva i morala.

super je kako se netko bas trudio stvoriti dosadne i nezanimljive pjesme i za to platiti terezu umjesto neke netalentirane pevaljke.

zanimljivo, zanimljivo... nije naporno, nije zavijanje, dobro malo zavijanja, al uz neki cudan tamburoliki instrument koji neznam jesam li dosad sreo. super je i slavenska antiteza u drugoj pjesmi i mracna psihodelija u nabrajanju mrtvih supruga u trecoj.

cini mi se da su se momci bas trudili bit moderni i u koraku sa zapadnom glazbom.

"Iznimno talentiran decko cije srcedrapajuce balade tope i najhladnija srca." pisalo je valjda u glazbenoj kolumni Brckih novosti tih ranih 80ih

neoriginalna dalmatinska patetika al na neki neobican nacin mi se dopala. Jel u pitanju ovaj crescendo u starim pjesmama ili zarazni refren u curi mojoj ili pak djanijev gromoglasan vokal, tesko je reci, al ova singlica zasluzuje puno vise od svojih zanrovskih sestara.

neocekivano nenarodnjacki pop album, u rangu sa doris dragovic u najboljim danima. Znaci dosadno. Naslovna pjesma je kasnije obradjena od nekog poput vesne pisarovic ili colonije i ovdje zvuci kao neka kul power balada.

Fusbalerka, jedan sintisajzerm, "case ti majko razbijam" - kompletan starter-pack je tu. Toliko prosjecna i neoriginalna izvedba da je ne mogu nazvati ni najgorim tresom koji sam cuo, titulom koju ovaj uglazbljeni hemoroid u nekim van-jugoslushnim okvirima potpuno zasluzuje.

I taj oliver je morao odnekud poceti...al tko bi rekao da ce poceti od nekog ovako bizarnog mjesta: "bila je jesen" totalno cudan tekst i uz ono cuclanje grozdja i glatke breskve nije ti jasno jer se autor (runjic) vise pali na zensku ili na vocku..Uz Ksantipu (zensko ime btw) o muzu papucaru kojeg zena zlostavlja i Picaferaj koja mi se bas svidila, nikako mi nije jasno kako su se Meni trebas ti i Sto ucinila si ti isfilitrirale kao evergreenovi.

Sve cu moc shvatit i prihvatit al da Olivera srednjoskolca koji ima simpatiju iz klupe, nikad! Obje su pjesme grandiozne, hipijevstina prsti iz ove Ceste sunca i neznam kako je Opatija 70ih prihvacala..mozda ga je zato Djole pobjedio koju godinu kasnije?

Jooo ca je bija lip nas stari split...
Evo jednog krunskog dragulja splitskog festivala 70ih, kad sve bilo boje i lipje, kosarkasi, hajduk, mediteranske igre, miljenko smoje, runjic..pakiram se i idem na aerodrom i cak ni cinik u meni ne moze bit ravnodusan na ove brojeve :)

Sve je bilo onako, hnj, do ove zadnje...a onda snazni flashback na prvijenac drazena zanka i njegove briljante rime: prati, znati, shvati, znati, sati, znati, koje je snimio cak 3 godine ranije? Jel to moguce? Oliver na krilima slave i glamura kopira ovaj bljuvotak mladog pocetnika Drazena Zanka? Dodajmo k tome jos da iza ove uzasne pjesme stoje nasi najhvaljeniji duo; runjic i popadic! Ostatak albuma, osim rupicaste brade je prilicno zaboravljiv i dosadan...

hipi oliver je skroz nelos oliver. hrapavi glas, raskosna orkestralna pratnja, deranje iz petnih zila i pjevanje o miru u svijetu dodatno zacinjeni sugavom snimkom sa gramofona stvara neki bas nostalgicni ugodjaj.

Dvije totalno kul pop-rok balade malo mracnih tekstova al dovoljno razumljivih da ne budu pretenciozni. Kombinacija Runjic-Dragojevic 70ih zasad rastura.

Milijun puta cuo ih na radiju al ovako kad ih slusam izolirano i posebno svaku, moran priznat da su vrhunski napravljene pjesme. Nisam nikad skuzija da je "ca je zivot nego fantazija" zapravo pjesma o propalim revolucionarima i to joj daje neki poseban chegevarast ugodjaj.. Magdalena, objektivno dobra, al brate dosadna za ispalit.

Odlicna naslovnica, al kompilacija..cudna.. ovo je ocito namjenjeno za neki djingl nekog eventa (jesu tad bile neke mediteranske igre?) Signal je doslovno to, signal za pocetak neke utrke valjda, regate, a dujina festa obicni instrumentali starih splitskih klasika (ciri biri bi bjonda isl). Oliver ne bi imao bas neke veze s time da ga nisu ubacili na B-stranu da otpjeva ovu dovidjena splite. Srecom, dobra naslovnica izvlaci sve.

80e i blagi pad kvalitete, ako cemo iskreno. Nema vise ni krestavog glasa a Jesus Christ Superstaraste instrumentale mjenja orkestar mandolina splitskog festivala...

ok, u ovoj tocki sam vec uvjeren tako je jedini razlog zasto se pisma ima rijec "infisa" u naslovu je da zadovolji norme dalmatinske patetike feSTivala. "Jubavi, vrag ti odni kosti" mi je vjerojatno najbolji stih ikad otpjevam u cijeloj povijesti tog izriganog festivala.

"jedna vesela jedna spora" recept je kojeg je i oliver morao probat. Izbor pjesama odobravam, i sto vise slusam ovu sto ucinila si ti to vise shvacam koliko je to dobro napravljena pisma i koliko je pratila svjetske trendove, sta glazbenim aranzmanom, sta spotom i definitivno plesnom tockom koja je must see za sve.

Drugi Oliverov album i vec kompilacija. Tako je to valjda kad izdajes singlice cilo vrime pa mos rec "gledaj stoko moji albumi su hit do hita" jednom kad odlucis skupit sve najbolje sta imas. Same pjesme vec davno isprobane culi smo ih na jedno 10ak raznih best-of izdanja na jugosluhu i nema se puno sta reci osim da mi je zao ljudi kojima su usi vec tad bile pune "Sto ucinila si ti" i "Galeba".

Mi smo Runjic i Oliver, nabrljat cemo pismu cudnog naslova ubacit mandolinski orkestar i otic na splitski festival i slusat kako babe za 40 godina kenjaju kako je nama bilo najlipse.

A jeli, za Zagrepcane mozes imat normalne naslove,a? Nema ni mandolina, ni cudnog teksta sve ko po spagi, a godina je jos uvijek 1977. Kako se zna prilagodjavat publici, lopov jedan, a gdje je tu osobni izricaj, gdje je umjetnost?

Na kraju puta mi je jedna uzasno tuzna pisma jer sam osjetljiv na prolaznost vremena a i Milo Hrnic je pjevao o necem slicnom. Majko da li znas, osim narodnjackog naslova ne nudi nista posebno.

Dvije dosadnjikave pisme popracene nekim kul funky zvukom. Iako slusam na vlastite usi, nekako mi je tesko olivera strpati u tom djiru. Od "nedostajes mi ti" mi se vec lagano riga - u 3 godine solo karijere i 10 izdanja sta singlica sta albuma, ova se pisma uspila nac na 5 mista.

Oliver ne pjeva cesto pjesme o zenama, ali kada pjeva one imaju ta pjevna umiljata imena poput Ksantipa, Magdalena, Skalinada ili kao sad - Fedra. Dosadna singlica ali '77 je i Oliver je na krilima slave pa publika nece zamjeriti sto na jos jednoj singlici ima istu pjesmu kao i na prijasnjoj.

Ne pogledavsi naslovnicu ni Discogs kako spada, ostao sam zbunjen ovim cudnim manjkom splitske patetike i viskom eksperimentalnih synth zvukova. Onda sam shvatio, pa ovo je krivi Oliver! Oliver mandic, kazu, kavaljer electro popa i disco glazbe na ovim prostorima dosao je kao ozeblome sunce u ledenjacima Dragojevicevog starosplitskog sentimentosa. Ljuljaj me njezno, zacudjujuce mi je poznata i pjevna, a Suma je nesto sto bi vjerojatno i Frank Zappa s gustom isprdio.

Sugavoj snimci unatoc, kljuc zivota odise grandioznoscu i ocito je da je autor ciljao napraviti zivotno djelo za generacije ovom pjesmom. Meni trebas ti mi je skoro copy paste od Nedostajes mi ti.

I treci je oliverov album zbir ranijih singlica i opet se tu nalaze hit do hita. Vec sam srao po splitskoj patetici koja je oliverovo srednje ime al na ovom albumu su se uspile isfiltrirat najbolje pjesme tog "zanra". Ca je zivot nego fantazija dobiva potpuno drukciju atmosferu kad shvatis da pjeva o propalim revolucionarima i zelji za borbom u unaprijed izgubljenim bitkama, oprosti mi pape, zapitas se koliko su nam zivoti predodredjeni genetskim nasljedjem a koliko sami imamo slobodnu volju, Zelena grana s tugom zuta voca samo kazes wtf kakav je ovo glupi tekst, ko je to napisa? Tin Ujevic, najveci hrvatski pjesnik? Aj ok onda, ovo je jako duboko i metaforicno.

Pa dobro bogamu koliko cu ja puta tog galeba cut o jebem li ti sunce sta bez pristanka nama sije? Dosadna Danijela je tu tek tako da se zadovolji kvota prolivera za 1979u i da ne bi netko rekao, pa vidi ovaj oliver forsira jedne te iste pisme na svakoj singlici vec pet godina!

Proci ce jos 20 godina dok netko ne napravi postenu pjesmu o Vagabundu.
Vjeruj u ljubav je izgleda tad zapocela svoj redoviti plasman na sve radio stanice svijeta svakom nedjeljom popodne.

I tako je oliver zavrsio i na beogradskom prolecu, rame uz rame titanima Bobi Stefanovicu i Djordje Marjanovicu. Neznam kako je srpska publika prihvatila Picaferaja, posto je svaka druga rijec dijalekt al nocturno je zasigurno prihvatila..spavajuci od dosade.

ha, album koji je iznjedrio samo jedan hit - vjeruj u ljubav. I moram se sloziti, to je najmanje dosadna pjesma na njemu..od ostalih izdvojio bih kao zanimljive ocev sat i sat klavira, prva jer je pisana ko skolski sastavak a druga jer je dobra uvertira za "stroga uciteljica" pornic. Ljubav je tvoja kao vino mi je neslusljiva bez Davorina radolfija.

Za petu obljetnicu samostalnog rada, oliver nam poklanja mrk pogled i kompilaciju svojih dosadasnjih kompilacija, pa tako po 48. put imamo priliku cuti galeba, malinkoniju, skalinadu, romancu i ostale hitove koju se pojavili na apsolutno svakom dosadasnjem izdanju. Ne svidja vam se? ajde recite to u facu ovom psiho-silovatelju koji vas gleda sa naslovnice. Dao bih visoku ocjenu jer su pisme stvarno dobre (picaferaj) ali ne zelim nagraditi lijenost u odabiru pjesama.

Sudjelovala je sva ceta slovenskih glazbenika i bataljon slovenskih glazbenih tehnicara na stvaranju ovog albuma sve kako bi uveli olivera u futuristicke osamdesete ali avaj..Oliverov uvjerljivo najgori album kao da je sve snimljen na jednom jedinom synthisizeru od susidovog malog koji je morao uskociti u ljubljanski studio nakon sta su svi ostali podbacili

Obeshrabren neuspjehom proslih albuma, Oliver se baca na ono sto mu najbolje ide: kompilacije svojih starih hitova, tako po stoti put na novom izdanju imamo prilike cuti Ca je zivot nego fantazija, Infisa sam u te i Na kraju puta kojoj je ovaj put lukavo promjenio naslov u Stara moja i dodao neki kenjkavi bekvokal. Nevoljko je ugurao i par novih stvarcica, prilicno dosadnih i zaboravljivih od kojih bi eto izdvojio Lisinu jer mi je simpaticno koliko se zivotnih alegorija moze naci iz briskule i tresete.

Oliver se izgleda razbudio...nakon zadnjih par ajmemajko albuma, Karoca dolazi kao kurac u celo. Dosta mracniji stihovi nego sta smo navikli, u svakoj pismi netko umire i sve je u nekom pogrebnom raspolozenju. Cer od starog kalafata me rasplakala do kraja. Kako bi malo razverdrio slusatelja i pjevao samo i crnim stvarima, Oliver je u dvije pisme ubacio i hommage jednoj novoj zabavnoj tv seriji koja upravo osvaja srca diljem drzave: Nase malo misto.

Dvije stvari sa "Karoce" i pokraj jedne Kceri starog kalafata, Oliver se odluci dosadnu Mamu (Ok, kuzim ova je njemu intimnija i bla bla). Za antonia nemam zamjerki - bilo koja pjesma posvecena Tonciju Servantesu iz NMM ne moze biti pogresna.

Ja te zelim vise...pa ajmo malo nabrajati nebeska tijela koja zelis manje nego taslacit se sa nekom tamo dlakavom zenskom iz 80ih. Moje prvo pijanstvo sam prvi put cuo od Luke Nizetica kad je jos bio u nekoj pred-pederskoj djikanskoj fazi i nije mi se svidila...u Oliverovoj verziji ima neke sjete i nostalgije, nesto srednja skola ovo ono.

Kao da je oliver shvatio da mu mracnije teme bolje prolaze, hitro je sklepao Marcu Fjunebru i Loze gnjiju, dvi najbolje pisme na albumu i opcenito u zadnje vrijeme oliverove karijere. Loze su rock-kritika drustvu koje se ne bavi poljoprivredom vise a marca je bunjelovski prikaz sprovoda u dalmatinskom selu. Nazalost, vesele i kicaste 80e ne zele mracne teme pa je album napunjen talijanskofilim poskocicama i brojalicama.
Luce mala mi je super jer kao tjesi ucviljenu djevojku pa joj njezno kaze umukni i ne sviraj.

"Zdenko! Bogamu, znas sta nismo odavno izbacili? Kompilaciju na kojoj ce bit galeb, skalinada, malinkonija, pape i apsolutno svaka druga pisma s kojom sam pilao jugoslaviju 70ih" i tako se nakon nevoljka 2 albuma novih stvari, oliver bacio na ono sto najbolje zna - reciklazi starih pjesama, jer ako ih netko volio '76e nema razloga da ih ne voli '86e. Iznimka je eventualno Disperadun koju na ranijim albumima nisam cuo i koja me zaintrigirala: pa vau da vidim bas me zanima zasto je on tako disperan i bijedan i mrzi sve oko sebe - aha, nakon pola pjesme je jasno, picka ga ostavila.

Nakon dugo vremena, Oliver konacno izdaje album samo s novim stvarima--i totalno je bezveze. Publika je vjerojatno dobro prihvatila ove kuknjalice kojima je album predoziran. Cek, ne samo da je predoziran, na albumu su iskljucivo kuknjalice i moze se rec da je Zuto Lisce najveselija pisma na albumu...inace grozna pisma popracena onim valcer ritmom kojeg hrvati tako vole a fun fact da ju je napisao Neno Nincevic koji kad je bio kul je svirao u Tutti Frutti a sad kad nije kul organizira splitski festival.

'87a, drzava pred raspadom i Oliver pokusava nekako pohvatati konce koji pucaju snimajuci djecje pjesme o pionirima...valjda se nadao ce misao o djeci ipak nagnati ljude da se ne pokolju koju godinu kasnije. U svakom slucaju, djecje pjesme ne mogu ocjenjivati kao i pjesme za odrasle, a ove su k tome jos i edukativne ( veseli vlak nas uci brojati) pa ce tako svaka ocjena koju dam biti ne-fer.

Eh, sto nisam odavno vec cuo? Hmm, znam, Oliverove hitove !! U vec grotesknoj tradiciji, Oliver nam ponovno predstavlja novu kompilaciju svojih starih hitova, ali ovaj put imamo priliku cuti kako Galeb, skalinada, serenada, romanca, mizerja, fantazija, nadalina, malinkonija, poeta, pape i piceferaj zvuce u splitskom kazalistu. Spoiler: zvuce apsolutno isto!

I tako smo dosli do posljednjeg oliverovog albuma u SFRJ moze se reci kako su 80e iscrpile jadnicka. Od nekadasnjeg energicnog pjevanja, orkestra, hrapavog glasa, funky ritma, spali smo na dosadni cvilez i synt-masinu koja pusta onaj jedan te isti "tan ta-tan" ritam karakteristican za hrvatsku zabavnu glazbu 90ih kojeg su do savrsenstva ispeglali Zecic, Jelavic, i Pejakovic, a svoje kandze su tu negdje umijesali i Huljici...vidimo kako dolazi mracno doba Oliverove karijere. I bas kao i Anakin Skywalker na prijelazu iz jedne galakticke drzave u drugu postaje Darth Vader, tako i Oliver na prijelazu iz jedne drzave u drugu uzima svoje novo ime - Proliver.

S jednog Olivera na drugog i bome sam iznenadjen. Oliver Mandic je neka verzija yu-Davida Bowiea: sminka se, nosi zensku robu i svira disko pop rok stvari, i ima par prilicno prihvacenih hitova. Bas me zanima sto jos oliver donosi...

Osloni se na mene mi je uzasno poznata a sumnjam da su pustali Srbe na hrvatskom radiju ikad - jel to netko obradio?? Jako dobra singlica sve u svemu bas plesan neki disco stil, poput BeeGeesa samo sto Oliver pjeva koju oktavu nize. "Sutra imam prazan stan" - vjerojatno je bio najmanje kul u cijeloj skoli

znali smo da rokenrol u jugolsaviju ulazi na mala vrata - putem obrada, ali da ce i bossa nova takodjer uci na mala vrata - nismo znali, ali da nas je netko pitao rekli bi da vjerojatno ulazi.

Da vidimo sto nam donosi grupa 777..A-strana, dosadna brojalica, al valjda je to tako trebalo biti sa pocecima pop-glazbe na domacoj sceni. B-strana, vec malo zanimljivije, ima par instrumentalnih dionica i nesto opakijeg ritma. Simpaticni momci sve u svemu, al zjev zijeev.

Najvise sto Tomislav nudi na ovom albumu je opseg nogavica, koje su me prevarile da pomisim "ha zvoncare, ovo je sigurno neki hippi pop-rock, sigurno ne dosadni zavijajuci narodnjak".

Dobri su ovi crni biseri, dobri...kosmušine, kožnjaci, karting, tako se gradio bad boy imidž u jugoslaviji valjda. malo grublji rokenrol, ne libe se odmaknuti od imidža pristojnih momaka koje su furali iskre ili indeksi niti pjevati o tako šokantnim i opasnim temama poput mlina.

Ovo je zacudjujuce dobro..ne samo zbog drzavno financirane produkcije, nego su pjesme stvarno dobre: od onih crvenoarmijskih spektakularnih zborova, do swinga i twista, a uz slavljenje pilota i aviona ne zaboravlja se ni na pomocne djelatnike raketare i veziste. Da, jedna pjesma slavi junacko javljanje na telefon. Osim skoro ravnopravne zastupljenosti profesija, skoro su ravnopravno zastupljeni i svi ex-Yu jezici pa tako imamo prilike cuti nesto na slovenskom i makedonskom, ali samo u 2,3 pisme..sve u svemu, da svaka druga rijec nije "Tito" i da malo ohladi sa romantiziranjem jebenih letecih konzervi, ovo bi bio jedan odlican album.

Koja grozna nemastovita naslovnica, sigurno je narodnjak, pomislih isprve. Kad ono ne, new-wave alternative rock, kaze discogs i krene prva pjesma. Ovo ce biti zanimljivo pomislih opet. Boze kako sam se prevario. Taj neugodni glas, ta grozna gitara, to samovelicanje na wikipediji pretvorilo je Doktora Spiru u jako bolno iskustvo. Ja razumjen da ako se zelis svrstat u avangard rock moras imat besmislene tekstove i neznat pjevat al ovo je bila cista patnja za usi.

Dal su ga zbog previse sminke u srbiji 80ih smatrali pederom i prijetili batinama, tko ce ga znati, al na ovom albumu Oliver se odlucio prikazati publici kao popaljeni heteroseksualac kojem je svaka pjesma o jebanju, bilo da je u pitanju funky-soul sa saksofonom, balada ili disko rokija, ili cak ova vruca naslovnica, sve to valjda kako bi rekao cobanluku: "sve je ok ljudi, je da se sminkam kao david bowie i nosim stikle, al ja vam zapravo volim zene. totalno."

kad si toliko za kurac taj dan kad moras snimit pjesmu da napravis tako losu pjesmu i sve sto ti pada na pamet da je popravis na B strani je da - ju ne pjevas.

dosad po produkciji najkvalitetniji oliverov album - malo manje napaljenosti, ali zato neki svojevrsni tour po bivsim republikama. "fato", "kaje bre" i "bobane" su nekakav hommage bosanskoj, zagrebackoj i dalmatinsokoj tradiciji (tekstovi su doduse oliverasto cudni), a vjerojatno su tu neke posvete sloveniji i makedoniji koje nisam uspia skuzit. Dobar bas, dobri bubnjevi i sve nekako vuce na onaj preproducirani zvuk 80ih Spandau balleta i slicnih.

po uzoru na svog dalmatinskog imenjaka, oliver se nakon dva izdana albuma bacio na "best of" kompilaciju.. tako da ponovno imamo priliku cuti Bobana koji mi je super pjesma o transgender avanturi, narajcane zbog tebe bih tucao kamen, i ocitog zicera za publiku osloni se na mene.

kako doziviti navijacke pjesme ako nema grlenih navijackih zborova ni trecerazrednih repera? Umjesto da pozelim baciti baklju protivnickoj momcadi na teren i posibat se s policijom ove me pjesme motiviraju da plesem flamingo i bjezim od razularenih bikova.

u zalazak karijere, olivera je odlucila prihvatiti neizbjezno i prebaciti se na narodnjake. njen bariton je jos uvijek tu, al su filmske orkestre 60ih zamjenici ciganski puhaci. no pozitivna stvar je sto jos uvijek u tekstovima nezavisna odlucna zena koja uzima sto zeli a ne cmoljeca lapaca kao sto se inace narodnjakinje prezentiraju.

Oliverin zadnji album u sfrj potpuno prozet ciganskom glazbom, oktavama dubljim od marijanske brazde i tajicama tigrastog uzorka pokazuje u kakvom je neukusu Oliverina karijera zavrsava - ali kao zadnji spomen na svoje pocetke i dane filmske slave zadnja pjesma prsti cudnim tekstovima i nekom polurefleksijom. Zbogom Olivera.

evo jedna udarnicka singlica - prvo zavolis svoju zemlju u pjesmi gdje je more-gore doslovno jedina rima a onda si nabrijan za gradit prugu. tako se motivira mlade na radne akcije!

ni u jednoj ni u drugoj nisam razumio o cemu se radi al sam uocio u drugoj uzasno napornoj pjesmi "sine zar ne vidis da te zena vara" pa sam zakljucio da je album o nekim tezim family issues i brze bolje zaklopio kako ne bih nepristojno prisluskivao

Osim rodjendana, sve obrade su prilicno spore i zjevozovne i tesko mi je zamislit kako ovaj "first scandal band in former yugoslavia" motivira ljude na vandalizam i cupanje stolica uz njezne sentise s americkih plesnjaka..tko zna, valjda su zivci biti puno tanji u to vrijeme.

ja o jazzu znam toliko da postoje dvije kategorije: jedan grozni pun buke i kurslusa u glavi i jedan ugodni koji svira u pozadini dok ja u svom kisnom kaputu rjesavam misteriozni slucaj ubojstva u malom saloonu i naglas prebirem po sjecanjima. Srecom, ovaj album spada u drugu kategoriju.

Mozda zato jer mi je ovo prvi Jugosluh susret s Misom pa nisam zabrazdio u sav trash koji kontaminira sve oko njega, pronalazim nesto podosta romanticno u obje ove pjesmice. Festivalski standard tada je ocito bio "nakelji brate orkestara sta mos vise" pa tako i Misu pradi sva sila gudala, puhala, orgulja, trombona i cega sve vec ne, sto na kraju, ne zvuci lose.

60e, normalno da ces svirat obrade, al da ce to biti obrade africkih, hebrejskih, grckih i ... indonezijskih narodnih pjesama, tko bi ikad pomislio? Takav hrabar prvi korak a da ne upropastis karijeru mozes samo ako si Olivera Vuco, a koliko si hrabar vec si pokazao grlovitim "gori-doli" vokalom, bez kojega bih cak opusteno i dozivio ove pjesmuljke.

Da vidimo sta drugi album u Oliverinoj karijeri donosi u odnosu na prvi: broj obrada smanjen je za 50% ali je postotak lica na coveru porastao za 50%. Jos jednom imamo obradu izraelske narodne koja mi je bila toliko dobra da sam se potrudio naci i originalnu verziju - "Erev Shel Shoshanim". Prva pisma je cudna - avangardan tekst o besmislu ratovanja i stradanja i smrti koja ne bira jesi mlad ili romantican, meci su nemilosrdni i onda refren koji zakljucuje "nije, nije, nije, to istina". Wtf? Sto nije istina? da momci ne stradaju u ratu? Da su njih dvoje zaljubljeni? Da je ona tuzna jer on poginija? Sta nije istina Olivera, sta?

Nikad dosad nisam Sumadiju dozivljavao kao mjesto harmonije, jedinstva s prirodom i produhovljenja u doba vodenjaka kao na ovom hippy eksperimentu Olivere Vuco i ostalih nesretnika koji su pokusali napraviti woodstock od sumadije a popili batine od bogobojaznih lokalaca.

KOJI. K.U.R.A.C. definitivno najmracniji album 60ih. Aspriativna glumica i pjevacica Olivera Vuco odlucila posvetiti pjesmu stradanjima u vijetnamu i to je ok, drugu pjesmu zenskoj emancipaciji i to je ok, da bi nakon toga posvetila pjesmu mrtvim macicima. Da, mrtvim macicima koji grizu dojku mrtve mame macke. Dok im zli tata macak odgrize glave. WTF, Olivera? Parabola na odgoj i obitelj u jugoslaviji?

O cemu olivera pjeva na ovoj ploci, bog zna, posto pjeva ciganske (albanske? kosovske?) narodne pizdarije, al sto Olivera zeli pokazati s ovom Playboy naslovnicom univerzalno je jasno od vardara do triglava.

Olivera mjenja ime i imidz koji je sad.. potpuno isti kao prije. Olivera tako tu prestaje biti Vuco a postaje Katarina i odlicno se snalazi sa Korni Grupom: njeni urnebesno konfuzni tekstovi savrsen su zacin urenebesno konfuznim instrumentalima Korni Grupe.

Ovo je totalno zaboravljiva i ni po cemu posebna singlica tako da cu recenziju posvetiti opcenito Oliveri. Olivera mi je skroz ok pjevacica i njeni donekle cudni tekstovi i donekle jos cudniji glas unose pozitivne raznolikosti u estradu kojom sta se zena tice dominiraju uvjezbane i dosadne kucne pjevacice poput Ane stefok, Zdenke kovacicek ili sestara velentalic. Glas joj je ponekad iritantan, ma zapravo, uvijek iritantan pogotovo kad onako iznenada skace iz dubokih u visoke tonove i njena pojava mi poprilicno stravicna, al da je zena opasna umjetnica od glave do pete, mora joj se priznati.

Olivera u dosad nikad dosadnijem izdanju uspila je iskopat cak 14 najdosadnijih narodnih pjesama (uz iznimku haj haj uzivaj) iz cijele bivse drzave i objediniti ih u ovo polusatno mucenje.

Uvijek sam bio slab na bendove koji izdaju jedan jedini album na karijeri, a Porodicna Manufaktura crnog hleba to jos radi na super nacin. K tome jos ni clanovi nisu imali nikakvih drugih glazebenih projekata osim ovoga. Akustare, flaute i poezija al sve taman u mjeri da ne kazes pretenciozni hipiji sa filozofskoga. Vrhunac albuma mi je skorz pjevni "nisam smio" nakon kojega slijedi par pokusaja brzeg ritma pa sve djeluje malo nabacano i zbrzano.

Iskreno, ocekivao sam da ce ovo biti puno iritantnije nego sto zapravo jest...mali je Raca potpuno nezainteresiran i za kakav nastup i jasno je ko dan da bi se radije isao negdje drogirat nego provodit dan s bregom u studiju.

Motivi dosad necuveni u narodnoj glazbi: emancipirane zene, tehnoloska dostignuca i raspad patrijahalnog braka - kao da su obren i masinka smisljali "kako da cobanima po srpskim selima priblizimo 20. stoljece?" i bome su izabrali najefekiasniji moguci medij - narodnjak. Kladim se da je vise ljudi u sumadiji obrazovala ova ploca nego svi ucitelji skupa.

kakav krasan spoj analuzije i vojvodine, malo flamenco ritma, malo tajanstvenog vela, malo zenskog baritona i to je savrsen oprostaj od svjetske i moderne Olivere Vuco. Narodna i etno Olivera, dobro nam dosla.

Neznam kako, ali Olivera je uspjela sakupit uistinu najkvalitetnije pjesme svoje karijere, tako da imamo najbolje od onih hihotavih pocetaka 60ih, preko hippijevskog kraja 60ih i etno baladnih pocetka 70ih, sto cini ovaj album - sasvim ugodnim best-ofom

Oliverina dosad najumiljatija naslovnica, a bogme i najumiljatije pjesmice. Iako u prethodnima albumima opasno koketira, izgleda da jos nije zabrazdila u narodnjake.

Slager, dosadni slager za dosadnim slagerom koji bi komotno mogao zasjesti negdje na splitski festival tik iza Djordjia Peruzovica. Ako sam ikad Oliveru smatrao originalnom, kreativnom i neobicnom umjetnicom, na ovoj se ploci dobrano trudila to sakriti.

Slageri, hipijevstina, filmska glazba, festivalci - dzaba sve, Olivera najbolje plovi na moru ciganske glazbe pod kapetanijom markantnog gospdina sa naslovnice. Tu se najbolje da se osjetiti kako svoj prilicno ograniceni i na trenutke iritantni vokal pusta ko rasplodnog magarca na pasu - te gori, te doli, te skok, te hihot, te cicanje te kukanje. Malo kad je neka narodna ploca imala toliki obim emocija.

Ovo je vjerojatno najbudzetniji Oliverin album (saljivo naslovljen O.K.) jer tu imamo i Stipicu Kalodjera i Djordjea Novkovica i jos par imena iz jugo-pop masinerije. Pjesme se kakve se od takvog aranzmana i ocekuju: glupe, poskocne ili pak obrade. Osim par simpaticnih stihova iz Milorade, Bekrijo, ni po cemu interesantan album.

Ne znam jesu li naslovnicom pokusali prikazati snenu i zanosnu Oliveru, al definitivno su prikazali les pronadjen u mocvari na stolu za autopsiju. Pjesme su jedne od boljih koje sam cuo od Olivere, mozda zato sto im je kumovao Kornelije Kovac, pa covjek kao zna s gitarama i skladbama?

Ah, darko domijan i zamak od lisca...htio sam samo malu pauzu od Olivere Katarine a dobio ovaj nostalgican povratak u pocetke jugosluha (kad smo jos bili zaklonjeni zamkom od lisca) kad je sve prstalo od obecavajuce i kvalitetne glazbe.

Ohohoho, evo moje erogene zone: nepoznat autor, nema info na internetu i jedan jedini album u karijeri. I to jos tako dobar disco-funky-groove i tom jones frizura i razdrljena saturday night fever kosulja i shiny cover..sve sta sam saznao je da je Arian makedonac i da vjerojatno ne bi uspio da je pjevao na materinjem jeziku, pa je odlucio snimati na engleskom i hrvatskom i polucio svjetski..eh,.. uspjeh.

Olivera kombinira svoje dva izdanja u kojima se najbolje snalazi: psihodelicnu i cigansku glazbu. Tako dok ona skace i zavija, orkestar zlatnih zubi i seretskog osmjeha puhalima pravi nesnosljivu buku dok ti istovremeno krade novcanik iz dzepa

Olivera ide u Opatiju! I vidite kako se poput kameleona prilagodjava okolini...nema cijukanja i hihotanja, nema ni ciganske glazbe, dobili smo pristojnu pateticnu oliveru koja uz mandoline pjeva neke poludalmatinske sansone, a da se dodvori hrvatskoj publici dovela je i djevojke s Neretve...cak je i pjesmu napisala sama i taman kad sam pomislio oho, da vidimo i tu umjetnicku stranu Oliveru sigurno je nadarena pjesnikinja, kad li "miluju se san i java oj mile oj ljubav granu prolistava oj mile oj".

70e su pri kraju i Olivera se odlucila okusati u tom novom, malo grubljem, a opet plesnom, malo dramaticnom a opet zabavnom stilu, uzela Duska Trifunovica da napise par pisama, nacrtala ovu mracnu naslovnicu i tako je nastala ova hard rock ploca. Kao i svaki pravi roker, moras imat pjesme o jebacini, tako i tu nalazimo "erotskih" pjesama: mirs tvoga tela, kisa ti i ja i urnebesni pokusaj jugoslavenskog Barry Whitea u Letnjoj avanturi. sve u svemu, ne los album s kojim je Olivera vjerojatno prvi put u karijeri u koraku s vremenom

Olivera bez svoje pamtljive ogromne crne kose mi je teska za probavit koliko i Olivera koja izdaje neke sladunjave oslobodjena zena barbara streisand pjesmuljke. I obje su se nasle na ovoj singlici. Ktome, ako vec dosad nije bila dovoljno uznemirujuca, ovdje ima jos tetkinu frizuru i gleda nas gola sa naslovnice.

Ohoho. Fuzija Silueta i Iskri rezultirala je jednim nevjerojatno dobrim prog rockom. Kad ne pjevaju nebuloze trude se bit smjesni i to im je mozda jedini minus. Sviraju nevjerojatno dobro za nekog tko je imao vremena za vjezbanje samo izmedju rada u tvornici i partijskog sastanka u mjesnom domu, ili sta kako su se vec veceri provodile 70ih.

S narodnjacima vrijedi pravilo: sto su stariji to su manje grozni, a u sam osvit tehnologija snimanja glazbe su bili cak i ok. Mada nisam razumio gdje je to posao Zaim, ponio je dovoljno emocija da me skoro rasplace i minimalno zavijanja da me ne rasplace.

Ako je olivera prije i koketirala sa narodnjacima, onda je sad definitivno u gangbangu sa narodnjacima. Svaki ton s ovoga je grozan i cak su uspjeli pokvariti prelijepu njeznu sliku kao sto je fatanje u zitu.

Sa zastrasujuce dubokim glasom, nerazumljivim grgljavim stihovima i kaoticnom pratnjom ciganskog orkestra, Olivera nam docarava kako bi sotonisticka crna misa otprilike izgledala.

S jedne olivere na drugu, bio sam uvjeren ovo ce biti s magarca na konja. O kojima olivera pjeva u svakoj pjesmi

Njezni zenstveni glas, pjevanje o pizdarijama, zalivanje cvica na balkonu, vjesanje robe na susilo - sve sto krasi jednu uzornu domacicu 50ih je tu.

Ovaj je album sluzbeno prvenstvo dosade Olivere Markovic. Svaka je pisma tegobno spora i .. ne daje ni malo inspiracije za komentar. Tek mi je u uho upalo to sto "plac gitare" - uopce zapravo nema gitaru nego harmoniku i violinu. A nakon drugog slusanja uocio sam da je i naslov a i ovu tegobnu pozu na naslonici kopirala sa svojih ranijih ploca.

Saljivi il ne saljivi, glazba koji braca bajic stvaraju je laksativnog djelovanja..al stihovi su vec nesto sta onaaako, malo vuce na seoske saljivdzije. recimo to ovako, da sam zapeo u nekoj birtiji uz cestu u Sumadiji, braca bajic bi bili dezurni nosaci raspolozenja tamo.

Senka u okruzena svojim...senkama (ili duhovima?) je toliko obecavala na ovoj majstorski dizajniranoj naslovnici. al nazalost dobili smo standardne dosadnuckaste obrade 60ih, koje eto, ruku na srce, senkinom barsunastom glasu zahvaljujuci skroz ok zvuce.

Hipi pokret i odusevljenost Indijom tako dolaze i u Jugoslaviju, i poput beatlesa u engleskoj, Niska cetvorka uzima sitare, lupalice, oblaci se u tapete, ne brije i melja boju po licu. Za razliku od svojih kolega hare krishni po ulici, Ganesha ima veci izbor slogova. Naravno, duhovne stvari o kojima pjevaju su jos uvijek na razini "ha-re ha-re" po smislenosti, al su dovoljno tihi da ih dozivim vise kao pozadinsku glazbu na tecaju joge nego kao zapreku na cesti.

Ovaj put malo manje indijskih sranja, malo vise..perzijskih sranja mozda? ova pjesma je o nekom slavlju u nekom carstvu (fanfare, robovi, voce, istocnjacki melos) ili sta, a Darije je bio ...car? Svaka cast na kreativnosti momci.

Moram priznati da mi se Ganesha dopada - ne toliko zbog kvalitetne glazbe, vec zbog upravo suprotno, sugave glazbe. Ali takve da u moju puznicu prodire tako tiho i neprimjetno poput blagog vala koji se ne dize niti spusta vise od 1 tona u amplitudi, bas za ucucukit se u dekicu i zaspat.

Evo nam jos jedng one-album benda i kad pomislis da ne moze simpaticnije od toga, ovi su jos iz Sarajeva, sviraju punk rock i ne znaju pjevati. Kao neki brat blizanac Zabranjenog Pusenja. Jedan album u karijeri al pokrili su sve - balade, boogiewoogie, briju na koju razbijas boce o biljarski stol u bajkerskom kaficu, i gitarske instrumentale. Sto vise pozeljeti od 80ih?

Evo jednog iznenadjenja iz kasnih pedesetih, em nije obrada, em nije lose uopce. Odlican plesni jazzy singl sa priglupim tekstom i solazama od tri tona doduse, al Olivera i Dusan imaju glasove koji odlicno pasu uz ovaj stil. Camac na tisi pocinje kao kopija hit the road jack al se pretvori u odlicnu pjesmu koja me cudi sto nije postala popularnija.

Nakom kratke dinamicne avanture sa Dusanom jaksicem u svijetu jazza, olivera se vraca svom prepoznatljivom stilu: sporo i dosadno.

Ako nista, super mi je vidjeti kako je jos 50ih postojala zabrana javnog izvodjenja audio materijala i radiodifuzija ploca. To je ujedno i najveca zanimljivost koju ova oliverina ploca nudi.

Olivera je izgleda bila jedna od prvih jugoslavenskih svestranih zvijezda: i pjevala i glumila i bila modna ikona, a ovaj film ima pristojnih 7.5 na imdbu. Pjesme su bezveze, al bar su mali pomak od dosadasnje usporene i tugaljive Olivere.

Kako stari ljudi kazu, sacuvaj nas boze gladi, rata i romansi olivere markovic. Jer jednaka depresija i tuga prate sve 3 stvari.

Olivera izgleda moze dignuti ritam samo kad pjeva ruske narodne. Koliko joj je ugodno pjevati takvim tempu najbolje pokazuje ovo lice zgrceno u boli u mraku pod elektricnom (KGBovom?) rasvjetom.

I tako je otpoceo festival nad festivalima, cuvena Opatija a s njim i paradigma "snimi pjesmu s djetetom i publika ce ti jest iz ruke". Festival je okupio sve koji nesto znace na slagerskoj sceni a apsolutna zvijezda bila je Zdenka Vuckovic sa cak 2 angazmana na ploci. Ono sto ce kasnioje postati sex,drugs and rock'n'roll, pocelo je u opatiji kao hihot, pjenusac i slager.

Na svakoj novoj naslovnici, Olivera mi je iznova neprepoznatljiva..ne bih nikad rekao da je rijec o njoj da ne cujem ove grozno spore i dosadne pjesme. Oliveri hoce da voli i pati. Ali zasto stati samo na sebi, olivera? zasto ne bi svi malo patili?

eto ga. Malo alkohola i Olivera odmah zivne! Casa vina, skakutave hihotalice, uzavrele rusko-ciganske strasti i Oliverina ploca zvuci ko priprema na orgije sa zborom ruske narodne garde, koji tu negdje prati njeno hihotanje. Godine je mjenjaju, tako da mi i na ovoj naslovnici Olivera izgleda potpuno drugacije nego na prethodnoj.

ovo je vec peta ploca na kojoj Olivera klice o nekoj "trojki" sta zvoni. Pretpostavljam da je rijec o nekom artefaktu s ruskih narodnih veselja, zamisljam to kao nesto cim se konji kite. O samoj ploci, nemam sto pametno za reci osim da je to klasicna, dobro utabana olivera, koja niz sporih tuzne pjesme koje tek ponekad prekine nekom obradom ruskih poskocica.

Za one koji si nisu mogli priustiti i TV i gramofon, radmila je obavila izvrstan posao prenoseci radnju tada popularne serije bonanza: i tko su likovi (3 brata) i sta rade (jasu konje) i kakav je zaplet (dodje neka djevojka) i kako zavrsi (sretno), fantasticno iskustvo. Ostale pjesme malo se udaljavaju od western atmosfere i drze se isprobane "ocu te necu te jebat" tematike uz zanimljiv spomen "On i ja" u kojoj je jedini stih zapravo "on i ja"

Zasto svi slijepi pjevaci imaju obicaj pjevati o svom tuznom i nesretnom zivotu? Jel bi slusatelj naglo trebao dobiti napad sazaljenja i odjednom kupiti 10ak njegovih ploca? Kad plocu nazoves "zeno moja tamburu mi daj" ocekujem veselu poskocu o seksualnom maltretiranju i nasilju nad zenama, a ne jecaljke i naricaljke za svakim clanom nesretne porodice ponaosob.

Evo posto je nikola izanalizirao a stranu, ja bih mogao b. Super mi je kako u prvoj pjesmi opjevavaju svoju spremnost na sluzenje sistemu a u drugoj smisljaju nacine kako izbjec ikakvo sluzenje i obavljanje zadaca u brigadi (ako sam dobro shvatio znacenje "zulja")

vruce bacvice, synt pozadina, pornografski gradjene djevojke, hladan napitak i svi besramno koketni pogledi upereni u tebe, bas kako splitski galebari vole vjerovati da plaza puna kmecave djecurlije i cangrizavih staraca izgleda dok nose boce pipija ekipi za sankom. Ako je ST festival prenosio nerealnu patetiku "starog" splita, onda grupa Stil (vjerojatno su ciljali ukazati na svoje porijeklo potpisujuci se kao STil) istovremeno prenosi nerealnu patetiku "mladjahnog" splita.

Priznajem, ima nesto romanticno i ceznutljivo u ruskim narodnim tuzaljkama, al da ima nesto dobro i vrijedno slusanja, priznat necu nikada.

I oprostajna oliverina ploca donosi sve ono zbog cega cemo pamititi oliveru: uzasno spore i dosadne ruske balade, uzasno spore i dosadne ciganske balade, 2-3 predorgijske ruske skakalice i neprepoznatljivo lice na naslovnici. Zbogom Olivera i svi tvoji imenjaci!

Ovo je pocelo kao totalni jackpot: nepoznat bend, jedan jedini album, kul muzika, nekakav dark industrial rok, mracni i misticni tekstovi...dok ne skuzis da je cili album jedan te isti konstantni skripeci rif koji prati nemusto urlikanje Kovaciceve "Jame". Neugodna boja glasa, lagani osjecaj susramlja, al eto, dat cu im dobru ocjenu jer povremeno stvarno dobro zvuce a i sviraju brate vec 30ak godina (iako imaju tek jedan jedini album).

'89-a, obljetnica kosovske bitke, suska se oruzjem, dizu nacionalne tenzije, trziste ko stvoreno za malo rodoljubnih taktova a i priliku da harmonikas Mica nakon 30 godina singlica konacno napravi i citav album.

Da su postojali talent showovi u to vrijeme, mladic Vojko bi zasigurno bio jedan od glavnih uzdanica - mlad decko, ima stasa i glasa, i prati najmodernije trendove iz inostranstva poput Neila Diamonda i Toma Jonesa i zavodnicki se smjeska sa naslovnice, dok iza njega prolaze opake pile stojka i jugo. Predosjecam veliku karijeru za Vojka.

Oh, kako slava promjeni mlada i naivna covjeka - u roku od godine dana, Vojko je totalno izoblicio facu (u holywoodu kazu da je prvi uspjeh na estradi najbolje okruniti prvom plasticnom operacijom) a i sam djordje novkovic je prepoznao o kakvoj se nadi ovdje radi pa mu nabrzaka sklepao potpuno besmislenu "Ako si tuzna" i dao aranzman sa Pro Arteom. Upao si u ralje estradnog zvjerinjaka, Vojko, ne daj se!

Vojko je vec stoti izvodjac koji na svakoj novoj naslovnoj stranici izgleda neprepoznatljivo u odnosu na prethodne naslovnice. Na ovoj, putin-sa-silikonskim-usnama naslovnici mozda je izgubio glasovni kapacitet s prve ploce al sigurno je dobio jednog vjernog i odanog druga i partnera: djordjea novkovica.

Vojko u ranim tridesetima na prethodnom albumu izrasta u tinejdzera Vojka i poklanja nam jednu po svim kriterijima nezanimljivu balada/brojalica singlicu.

Fotosop majstor Ljuba, u slobodno vrijeme i pjevac narodnjaka, odlucio je svoje zavijanje upakirat u bliskoistocnu egzotiku pa razvlaci motive iz 1001e noci, sultanove palace i naslovnice erotskog sund romana.

Kad zelis pokazati da si uspjesan industrijsko poljoprivredni kombinat (ili da imas kartu bijanku od drzave) onda angaziras renomiranu glazbenu zvijezdu da ti napravi reklamu. Danas je to Lana Jurcevic, nekoc je to bio Mucalo a prije njega davno Dado Topic. I uz to jos imas senzibiliteta za dobru glazbu pa mu das budzet za bas i solaze al ga skratis na stihovima. Iako dobro zvuci, na kraju krajeva, ipak je rijec o reklami i to koja traje 2 minute i ima fond od 12 rijeci, ne smije dobiti ocjenu sumjerljivu pravim singlicama.

Vojko evoluira iz tinejdzera u 12godisnjaka i pun je zivotnih mudrosti pa svom prijatelju Frenkiju savjetuje da mu je bolje ozeniti se nego seviti sve druge cure koje ga opsjedaju. Pjesme malo brze i pjevnije nego inace.

dok je A strana obicna poskocica, a B malo dramaticniji pjesmuljak koji ima cak i orkestar, u cijelosti je ovo samo jedna zaboravljiva i dosadna singlica iz tvornice zabavne glazbe 70ih.

oho...pocelo je kao blues power balada i rekoh sebi uuu evo jos jedan nebruseni dijamant u rudniku jugosmeca..i onda onaj refren sa kromosom viska. na popravni, Alenka, vise srece drugi put

Kad bi beatles bili slovenci, bili jedan covjek a ne bend, i kad bi taj covjek jos bio zena, i kad bi svirali obrade zapadnjacke zabavne glazbe bili bi isti, ali bas pljunuti isti kao Alenka Pinteric!

detour, zdenka kovacicek, natali dizdar i evo jos Alenka, kao primjeri one kvalitetne ali dosadne glazbe koja bi se pustala u lounge barovima na zagrebackom manhattanu kad bi takvo sto postojalo. Uglavnom, svaka pjesma je nepamtljiva ali izuzeo bih onu u kojoj Alenka prati solo na gitari pjevanjem "tu tu tu". Koju? Pronadjite sami!

"kad ne snimam pornice u njemackoj 70ih, volim se baviti pjevanjem, posao je slican, samo sto umjesto plavokose vrece silikona jebem vase usi."

Super je kako se mlada Stana nosi sa pubertetskim problemima: zrelo, odgovorno i uz pratnju harmonike. Vidila zgodnog momka? planiraj udaju. Momak ti namiguje uokolo? popricaj s njim i vidi stvari iz njegove perspektive. Momak te ne voli vise? ostavi ga i kreni na nove. Majka te ostavi - napisi harmonikasku baladu o tome. eh da je meni bila takva kad sam imao 17...

Aca Ilic Alimpije na A strani mladic je koji slavi svoju slobodu i veze bez obaveze i skace kao leptir od cure do cure i ostavlja ih bez kajanja..ali na B strani prevrat! Aca Alimpije kusa svoj vlastiti otrov i pati mu srce slomi zena koja takodjer ne haje za obaveze i skace od momka do momka!

Narodnjaci nisu bas uvijek primjer eksperimentalne glazbe, ali ovaj put, mladi umjetnik Branko odlucio se na smion potez i sve tradicionalne narodnjacke instrumente je..ostavio da sviraju kao inace, ali je uz njih dodao i sirtaki, par grckih pojmova poput ciftateli, ouzi, caciki, i ocarao nas atmosferom cuvanja ovaca u grckim planinama, koja je apsolutno ista atmosferi cuvanja ovaca na srpskim planinama.

Svako toliko na nekom narodnjaku se ponadam da ce me iznenaditi necim kreativnim, smjesnim tekstom, urnebesnom naslovnicom ili zanimljivim aranzmanom. Silvana se odlucila za najoriginalnije od svih iznenadjenja: necu napravit apsolutno nista sto nije najbazicniji i najdosadniji moguci sablonski narodnjak, s naslovnicom koja to savrseno prati. Vau, kakav sok i nevjerica!

Kad se eksperimentalno nastrojeni slovenac dohvati gitare, budi siguran u jedno: usi ce ti najebati. Unatoc ogranicenom fondu instrumenata, on ce pronaci, napusen u svojoj studentskoj sobi, nove receptore boli u tvojoj puznici i dobrano ih istrenirati na toliko visoke harmonike da se, kazu, i sam Furierov red raspadne.

Nesluzbena bikerska himna i singlica koja je, po legendi, inspirirala Divlje Jagode da napisu motore motore moootoooree, pjeva o tome kako Ljupka zapravo ne voli decke na motorima. E Ljupka, ljupka, ne znas ti sto kazu za momka sa dobrim auspuhom...

S ovom glavicolikom frizurom i ovim oknom od broja 9 naslovnica je savren prikaz kako Zorica Grba je penetrira u moje usi.

Dvije toliko generične Mišine pisme da sam uvjeren da se nisu ni potrudili snimiti ih u studio već su samo uzeli odbačene Mišine snimke s police i skrpili stih po stih u ovu singlicu.

Srdjan srdjan..mozda nije talentiran literata, mozda nije talentiran gitarista, mozda ne zna sa zenama bile one blagajnice bile one prijateljeve cure, al uspjeva me savrseno uvuci u taj neobican svijet ljudi koji idu na posao, idu u ducane, idu u disko, zaljubljuju se, i prave sranja.

U ovim nemirnim vremenima punim straha i prijetnji ratom pravo je zadovoljstvo vidjeti vojnike kao odlazu automatske puske i hvataju se limenih instrumenata te sviraju obrade olivera i tereze.

nisam poklanjao previse paznje ni tekstovima ni muzici dok sam slusao, al mi se cini jako jako kvalitetno.

Nada Knezevic, imidz strine, glas bajkerice, frizura Jovanke broz, muzika hipi skojevke neobrijanih nogu. Negdje daleko i davno u SFRJ necije fetise ostvarivala je Nada.

Kao ni pop ili rock izvodjaci nisu ni narodnjaci imuni na koncept singlice: jedna tuzna jedna vesela. Na A strani Saveta tuguje sto u selu nema momaka (iz kojeg razloga ne znamo, jesu li otisli na arbajt u njemacku, jel prohujala horda Mongola ili ih nema dovoljno za Savetine predatorske potrebe) al vec na B strani u tom oskudnom izboru momaka, Saveta nalazi utjehu u jednom smedjokosom i ni nanin je "savet" nece odvojiti od njega. Sve je dobro sto se dobro svrsi!

Prije poplava iz 2014 Obrenovac je udarila jedna druga nepogoda: snimanje narodne glazbe. za razliku od vode koja se nakon par tjedana povuce, ploca ostaje zauvijek. Pocelo je naizgled nevinim duetom Milosevic-Alexic 60ih a traje i dan danas..ostaje samo stara utjeha da narodna glazba iz 60ih je nesto podnosljivija od one nastale nakon tog vremena...

Nije lako nastaviti bez Korni grupe no sto se mora se mora i Zlatko nece posustati makar morao prekopirati svaki dalmatinski slager koji je ikad zacvilio.

makendonci ko makedonci, nema ih cesto na jugosluhu al kad dodju ne otjeraju se lako. dvije al ko dvije stotine. kud ih ne razumijes kud te Grozda gleda kao da ce te izbost brkovima ako ju ne poslusas do kraja.

Na nicijoj zemlji izmedju Arsena i Kemala nasao se Miki Jevremovic i napravio jedan sasvim dobar, granicno pretenciozan singl (ljubavi makove kose?) singl.

Sve sto zelim od prvog albuma neke rok grupe: sugava produkcija, vokali zarobljeni u bunaru, skripava gitara, power balade i bosansko porijeklo. Poseban naklon radi Nikole tesle, pjesme koja me inspirira da idem postavljat gromobrane po Lici i onog introa koji se razjasnjava tek u 4.cinu. Vrhunska ploca!

Nije vazno zasto, vazno je da se giba, rekose momci iz TI-a i opjevase 2 prijevozna sredstva. Veselo, poucno a mjestimice i intrigantno. Sasvim dobar drugi singl u karijeri.

Kakva triler naslovnica: tajanstvena osoba sa naocalama doklizava iz mraka, i ostavlja pitanje "sto je rekla ana?". (Spolier alert!) rekla je: "idi" Tada-da-dammmm!!!
Kadija, zanimljiv pokusaj Vajte da pise "ozbiljne" i "opceljudske" stihove sa porukom slusatelju, koji zavrsava kao doslovno pjevanje par poznatih narodnih izrekica.

Ako igdje pase sugava ajme majko produkcija onda je to u bosanskom prog rocku. Predivne solaze, predivni rifovi, a Vajta bogme ima super glas za ovakve stvari. Malko slabije od prvog albuma (nije lako preskociti letvicu koju postavi "Nikola Tesla") uglavnom zbog ovog rock-ojkanja u prvoj pjesmi, malo 8.razradne pretencioznosti u zadnjoj pjesmi i odvratne naslovnice, koja vjerojatno uopce nije snimljena za ovu svrhu vec je ukradena iz necijeg obiteljskog albuma.

Sto se dogodi kad rokere posaljes na splitski festival? Distorziju zamjeni puhacki orkestar,rifove zamjeni melodija iz crtica na cimbalu a solaze zamjeni skakalica u kolu. Jedino vajta pokusava bit dosljedan i angazira duska trifunovica za "misaoni" tekst. Srecom, tu je druga strana i teska industrija kakvu sam znao i volio

Malo veselija strana Teske Industrije: simpaticni obrasli momci na livadi, po suncu trce bosonogi, a dvojica cak koketno i poziraju, naslovnica ko stvorena za yu-gay tjednik. Gayugoslavia? A u skladu sa naslovnicom su i pjesmice, optimisticne, prposne i besmislene.

Oh vidi gola zena sa gitarom na naslovnici! Let me guess, vi volite picke i gitare? No, krenimo, cijeli album je zapravo jedan veliki nesuptilni hint da se Teska industrija razilazi. Te osvrt na prosle dane i zene koje smo barili, te zasviraj zadnju pjesmu, te spremi gitaru, te kreni kao ptica u nepoznato i konacno, najocitiji hint of all, "odlazi teska industrija". Ah steta, bas mi se svidio bend. U cijelu pricu sa rastankom samo ne kuzim kako se uklapa onaj pjesmuljak o majstoru koji bi da nema onog "Djesi majstore" bio potpuno besmislen pjesmuljak. Jeli to Vajta napusta glazbu kako bi se okusao u kombinatu? Mjenja gitaru za francuski kljuc a hipi rebe za trlis?

Dug je put Biljana prosla od one djevojka sa sela naslovnice s Borisom Bizeticem koja ocajno uzasno dosadne pjesme. Ali nazalost, ni kineski font na naslovnici, ni bajagin aranzman ni par nabrijanih solaza ne sakrivaju Biljanin antitalent. Uz opcenito veselu atmosferu ovog albuma kao pozitivnu stranu naglasio bih samo jos taj naivni pokusaj obnavljanja ljubavih zavjeta sa hrvatima i bosancima u napetim 80ima u pjesmama o Aliji i Zagrebu.

"Mala" u naslovu pjesme ce te odbacit jedno polje unazad odmah u startu. Vjerojatan pokusaj coban rocka iz BiH koji je uspio kod Bijelog Dugmeta. Srecom tu je druga strana sa dobrim bluzom kakvog bosanci najbolje rade.

Dok druge singlice imaju pravilo jedna tuzna jedna vesela, TI singlice se stancaju sa jedna cobanska jedna kul rokerska, pokusavajuci valjda imitirati bijelo dugme, mada ne razumijem zasto bi netko ko zna dobro svirat kao TI htio imitirat dugmad. Na B-stranu svaka cast na onom rifu slicnom "Annie are you ok" riffu od onih sta nisu michael jackosn.

Jedna koja slavi zivot, i jedna koja slavi Bosnu! Puno bolje od standardnog jedna vesela jedna tuzna. Dosad nepoznat Zov, dozvao je pitki pop s poluelementima polueksperimentalne glazbe. Svaka cast momci, osjecam da cete daleko dogurati u karijeri.

Dvije singlice. Toliko o zvjezdanoj karijeri koju sam predvidjao Zovu. Turneje, droga, napaljene obozavateljice izgleda nisu bile privlacni ovim sreberskim momcima koji su iz studija direktrno na ispit na ETF Banja Luka. Mozda je tako i bolje. Da su ostali u glazbi, vjerojatno bi danas umjesto skijanja sa svojim dobrostojecim obiteljima dangubili po birtijama sa Zerom iz crvene jabuke.

Bio bi to jos jedan pateticni opatijski slager koji iz nekog razloga kombinira ekavicu i mandoline da nije onog prekrasnog kricanja na B-strani. Leo, streber izvana, marylin manson iznutra.

Bilo da je slovenski ili neki davno zaboravljeni arhaicni srpski najbolje sto ovaj narodnjak nudi je da se ne razumije o cemu pjeva tako da cu ovu zadnju pjesmu samovoljno protumacit kao Dragicine avanture iz manage a troisa.

dobar pokusaj dragi domicu, mislio si me zavarat time sto imas cuku na naslovnici i krades dubrovacke trubadure u "Natasi" al neces pobjeci od usuda koji ceka sve mediokritetne narodnjake poput tebe a to je vjecni plamen dvojke na perinoj ljestvici,hahaha!

Uvijek sam posebno znao cijeniti narodnjake koji zenu koja ih je ostavila ucjenjuju djecom i prozivaju za nebrigu o istima. Badza je tu dodao i posebnu draz jer netom prije nego ga je zla pokvarena zenska ostavila pjevao o tome kako je svaka zena ista i nije bitno s kojom se zenis, svaka valja i samo se zeni. E badza, badza...

Sve, ama bas sve od Antine glavice do nosnje je upucivalo da se radi o primjerku radikalnog narodnjaka koji ce od moje probave napravit vulkansku erupciju a od ureda pompeje ali...nije bilo tako. Ante je Bubalo naime neki ofrlji pokusaj gange/ojkanja pretocio u vantjelesno meditativno iskustvo i zapravo me duboko odusevio ne znam, nekako se poklopilo da jedna jedina frekvencija koju ante zna ispustit taman rezonira sa mojom mozdanom ovojnicom a i ova ne po mjeri krojena narodna nosta sad mi vise izgleda kao neka Princeova avangardna moda.